Prijava

VLAST KOJA PREŠUĆUJE ZLOČIN I SAMA JE ZLOČINAČKA

Boljševizam (ruski: stajalište većine) Lenjinovo je učenje utemeljeno na interpretacijama marksizma koje se zalažu za stvaranje jedinstvene i disciplinirane stranke profesionalnih revolucionara, avangarde radničke klase, spremnih da se koriste sredstima diktature radi rušenja kapitalizma i organiziranja komunističkog društva. (Wkp).
Lenjinovim učenjem i sredstvima neograničene diktature proletarijata u SSSR-u je prije 100 godina uspostavljena prva zemlja boljševičkog komunizma, a sve države kasnijeg komunističkog bloka osnovane su i ustrojene na približno istim načelima pa jedanas Lenjinov boljševički komunizam sažet u općem pojmu komunizam.

 

1. Lenjinov nauk: osvajanje apsolutne vlasti diktaturom

Temeljni je cilj lenjinističkog boljševizma stjecanje apsolutne vlasti nadljudima i sredstvima za proizvodnju u cilju uspostave komunističkog društva. Osvajanje vlasti zacrtano je i provođeno putem diktature proletarijata što je uključivalo sva sredstva prinude i nasilja uključivo masovna ubojstva, istrjebljenje stanovništva cijelih oblasti ipreoblikovanje svijesti naroda u pokornost i totalno poslušništvo.Boljševički komunizam,lenjinistički i staljinistički,uz mnoge podvarijante, postao je u praksi najpotpuniji oblik komunističkog masovnog terora koji je zavladao dijelom svijeta i za sobom ostavio 100 milijuna žrtava. Je li i koliko hrvatska vlast još danas zaražena boljševičkim načelima?

2. Čeka – udarna pesnica

Čeka ("Črezvičajnaja komisija"-izvanredno povjerenstvo) naziv je za tajnu policiju u vrijeme Oktobarske revolucije Rusiji. Čeku je osnovao Vladimir I. Lenjin dekretom iz prosinca 1917. Za prvog je ravnatelja postavljen Feliks Djeržinski. Čeka je bila glavno oružje u borbi protiv stvarnih, izmišljenih i potencijalnih budućihpolitičkih protivnika Lenjinove politike ustroja komunističkog društva. Čeka je pogubila između 100 i 250 tisuća ljudi iz svih slojeva ruskog društva aristokrata, radnika, seljaka, intelektualaca, umjetnika itd. Čeka se transformirala 1922.u novu tajnu službu GPU.Jedan je od zadataka Čeke bio da u svakom mjestu u koje uđe likvidira određeni broj ljudi, leševe javno izloži i svakome objesi papir na kome stoji spisak njegovih grijeha. Sjedište je Čeke bilo u moskovskojLubjanki.

3. Genocidan boljševički komunizam u Hrvatskoj

Nastupom partizanske vlasti tijekom 1945. i u Jugoslaviji je zavladao boljševički komunizam na istim zasadama kao u SSSR-u, ali ovdje u krajnje genocidnom obliku, posebno za Hrvate, kada jeu dva proljetna mjeseca 1945. samo u Sloveniji pobijeno, poklano i bačeno u jame od strane partizana dvjesto tisuća zarobljenika, ogromnom većinom Hrvata. Kakova je samo logistika bila za to potrebna, pita se dr. Jože Dežman, predsjednik komisije za žrtve SR Slovenije.Tu je logistiku, uključivo onu masovnih ubijanja i bacanja u jame, naredio je i sproveo politički i vojni vrh tzv. NOB na čelu s JB Titom putem JA i KNOJ-a.Dakle pokolje su vršile redovite vojne snage, što daje posebno sramotan zločinački pečat boljševičko-komunističkoj vlasti ratne i poratne Jugoslavije. Čak je i Staljin izbjegavao provođenje masovnog ubijanja putem regularnih vojnih jedinica dajući prednost masovnom izgladnjivanju, smrzavanju, logorima i dr. (gladomor u Ukrajini).

4. Staljinova čestitka Titu

Staljin je čestitao Titu na jugo-genocidu riječima „Tito maladjoc, on sve riješava jednim udarcem.“ Staljin se varao, Titovi udarci Hrvatima trajali su tijekom cijela njegova života, a traju i danas putem „dece komunizma“ (M. Marić, Beograd, 2014.) i sljedbenika titoističkog boljševizma, uredno razmještenih u svim strankama RH i na svim važnijim položajima u Hrvatskoj, bez obzira koja je stranka na vlasti.

5. Ispiranje mozga, prekrajanje svijesti, zombiranje čovjeka

Usporedo s fizičkim nasiljem boljševički je komunizam putem agresivne režimske propagande uveo preoblikovanje ljudskog umaucijepljujući mu dogme i pravilaponašanja obavezna za svakoga koji ne želi biti proglašen narodnim neprijateljem, što je tada značilo smrtnu presudu. Ta pravila i dogme, najvećim dijelom neistine izvan bilo kojih znanstvenih i činjeničnih uporišta, sadržavali su uglavnom hvalospjeve boljševičko-komunističkom vodstvu, adefamaciju,pogrde i kazne onima koji to nisu pokorno prihvaćali.Pranje mozga od bilo kakvih osobnih ideja ili razmišljanja(Orwelova 1984.),a sve pod prijetnjom najtežih sankcija,ucijepljivaloje osjećaj strahadesecima naraštaja u komunističkom bloku i držalo narod u punoj pokornosti, stvarajući od njih/nas ustrašene zombije. Od svih zemalja komunističkog lagera taj je teror bio posebno bezobziran nad proganjanim hrvatskim narodom i uspio je nanijeti pogubne posljedice hrvatskom nacionalnom biću. Komunističkom je režimu uspjelo nasiljem, promičbom i ciljano izazvanom općom bijedomokrenuti mnoge valjane hrvatske sinove u otpadnike, čak izdajice svog naroda i staviti ih u službu jugoslavenskih komunističkih vlasti, počinitelja genocida nad vlastitim narodom. Nekisu čak postali okrutni udbaški progonitelji i ubojice, što smo dijelom mogli pratiti i na suđenju u Muenchenu. Za vjerovati je da su neki od njih i danas uredno kamufliranii raspoređeni među nama na raznoraznim zadacima.

6. Plašljivahrvatska šutnja

Jedna je od posljedicazastrašivanja ineslavna„hrvatska šutnja“ kao i prisilnoidoliziranje mudrog rukovodstva, ma tko bio na vlasti, a to su u ovih 70-tak godina bili gotovo isključivopotomci, sljedbenici ili štićenici komunista. Boljševički teror i prisilno oblikovanje ljudske svijestiobilježava u Rusiji svoju stotu (1917. – 2017.), a u Hrvatskoj 72-obljetnicu, s iznimkom naših još nedovoljno rasvjetljenih prvih godina u devedesetima kad smo povjerovali da je komunizmu došao kraj. No naprotiv, boljševički titoizam,u sprezi s velikosrpstvom, petom kolonom,udbaškim potomstvomi drugim neprijateljima samostalne Hrvatske, ponovno je u ofanzivi nastojeći očuvatisvojuapsolutnu vlast i nametanje pokornosti hrvatskom narodu.
Dr. Zlatan Hasanbegović objasnio je u emisji TV Z1 kakav je njegov odnos prema partizanskom pokretu. “Drugi svjetski rat počeo je 1939. godine. Komunistička partija Jugoslavije, kao sekcija Kominterne, bila je sve do njemačkog napada na SSSR 22. lipnja 1941.izvan toga jer je bila saveznik Hitlera.Činjenica je sljedeća, partizanski pokret, osim te dimenzije, od samog je početka imao jasan politički cilj, a to je nasilno preuzimanje vlasti i uspostavu komunističkog režima”, rekao je Hasanbegović.

7. „Pokolje kakvi su počinjeni nad Hrvatima europska civilizacija dotad nije poznavala“ (M. Đilas, Wartime, London,1977.)

Već površan pregled pokazuje da najmoćniji dio danas vladajućih struktura dolazi iz boljševičko – Kominternine škole diktature proletarijata u kojoj se obrazovao i JB Tito kada je u Moskvi denuncirao svoje partijske drugove koji su zatim gotovo svi likvidirani. Po osvajanju vlasti u Hrvatskoj 1945. staljinističko/titoistička KPJ dokazala se na najkrvaviji način o čemu piše M. Đilas: „Pokolje kakovi su počinjeni nad Hrvatima europska civilizacija dotad nije poznavala“. Akademik s ljevice Ivan Supek procjenjuje broj Titovih žrtava na oko 300.000 što je od mnogih ocijenjeno kao nerealno malen broj u odnosu na Rankovićevih 586.000 ukupno likvidiranih ili na gubitak hrvatskog najsnažnijeg stanovništva od skoro 10% po popisu iz 1948. (A. Beljo, Yu genocid). Tako je započeo teror boljševičkog jednoumlja koji je zatim Hrvatskom vladao totalitarno do 1990., a dobrim dijelom i kasnije. Titova ubilačka ekipa ne samo da nije javno osudila i procesuirala masovne zločine, nego je od najtežih počinitelja genocida učinila tzv. narodne heroje koji su stvorili nasljedne dinastije potomaka i ideoloških sljedbenika koji i danas vladaju Hrvatskom. U isto vrijeme žrtve su prešućivane ili su čak postale predmetom ironiziranja i nekih čudovišnih pokušaja opravdavanja genocida (V. Pusić, Stj. Mesić...)

8. Hrvati u“raljama djece komunizma“ (T. Dujmović, Zagreb, 2015.)

Strukture bivše države,čvrsto umrežene starim vezama, spremno su dočekale rušenje komunizma pa su takoi u novoj državi zaposjele većinu najvažnijih političkih i gospodarskih pozicija gdje su odmah nastavile popunjavati svoje redovebivšim suradnicima, pretežito istaknutim partijskimkadrovima i funkcionarima, uključivo preko 700 aktivista UDBEkoji su izjavili lojalnost novoj vlasti. Štoviše, presvučeni komunisti stekli su još veću vlastnego ranije, jer su uz političku vlastputem kriminalne gospodarskepretvorbe, koja je najvećim dijelom njihov projekt, preko noći postali tajkuni, što im je dalo ogromnu moć.U međuvremenu su djeca i sljedbenici komunizma svjetonazorski osposobljeni za preuzimanje vlasti i evo, postadoše premijeri, ministri, državni odvjetnici, bankari i gospodari svega što vrijedi pa i sudbine nas i naše djece. Tako je vlast ponovno u rukamasljedbenika počinitelja Bleiburga i „narodnih heroja“ iz 1945., dok se istinske heroje obrambenog domovinskog rata i dalje hapsi i „isleđuje“, a kaznu će Marku Perkoviću Thompsonu za pjesmu „Čavoglave“ i riječi „Za dom“, po najavi premijera, odrediti „pravosudni organi“! A što li rade ti vrli organi sa zločinima genocida iz 1945. i 1991. kao i sa zločinima počinjenim nad hrvatskom djecom, ženama, zarobljenicima, na pr. onima iz Stajićeva?

9. Od 1945. Hrvatskom vladaju protuhrvatski režimi

Kočevski Rog, Tezno, Huda jama, Macelj, Zagreb, Bjelovar, Gračani, Jazovka, Daksa... što je to?
Ključno je mjerilo demokratizacije svake zemlje, posebno onih koje su upravo izašle iz komunizma, stupanj odbacivanja nasljeđa totalitarizma.Pitamo, je su li se hrvatske vlasti tijekom punih 70 godina suočile s činjenicom masovnih zločina počinjenih nad Hrvatima od partizansko – jugokomunističkih snaga? Je su li hrvatskim vlastima, sadašnjoj i bivšima, poznata1500 skupna grobišta napunjena žrtvama partizanskog ludila? U brojkama to je ludilo prouzročilo 88% svih žrtava bačenih u skupne jameu II. svj. ratu (dr. J. Jurčević, Prikrivena stratišta..., Zagreb, 2012.) Je su litoj nazovi-hrvatskoj vlasti poznata imena kao Kočevski Rog, Tezno, Huda jama, Macelj, Zagreb, Gračani, Jazovka, Bjelovar, Daksa... Svakako jesu, jer su u tim pokoljima glavne uloge igrali upravo najteži ratni zločinci iz 1945. kasniji „narodni heroji“.

10.Vlast koja prešućuje iliveliča zločince i sama je zločinačka.

Uzalud nalazi stotina stratišta napunjenih žrtvama partizanskog ludila, uzalud znanstveni nalazi niza stručnjaka, uzalud nepobitni dokazi „Društva za istraživanje Jasenovca“ i drugih istraživača, sve to za aktualnu vlast kao da ne postoji. Od 1945.za hrvatsku vlast postoje samo dvije glavne političke konstante od kojih je prva borba protiv samostalne hrvatske države i druga, u suradnji sa srpstvom iskamčiti za sebe što više vlasti. Tako i sadašnja vlast podržava svaku i neargumentiranu demonizaciju NDH, a s oduševljenjem financira i slavi pokolje i etničko čišćenje hrvatskog življa tijekom rata i poraća (Srb i dr.). Koja država na svijetu sustavno blati i demonizira na najgori način svoj vlastiti narod punih sedam desetljeća? I to nakon što su izravni i ideološki predhodnici te današnje vlasti pobacali velik dio tog anatemiziranog naroda u jame, bez pomena i spomena! Je li to znači da su temeljne zasade boljševizma, osvajanje i zadržavanje vlasti pod svaku cijenu i danas ideja vodilja hrvatske politike? Koliko je onda Lijepa našauistinu demokratska, država prava i pravde?Usput, najhitnije je potrebno Hrvatima u iseljeništvu omogućiti pristup na glasačka mjesta kako bi mogli ispuniti svoju dužnost i iskoristiti pravo da kao punopravni državljani RH ravnopravno sudjeluju u izborima za organe vlasti u Hrvatskoj.

11.Hrvatski su branitelji demonizirani po istom kalupu kao i ustaše, samo malo prikrivenije

Teško je shvatljiva činjenica da nijedna vlast nakon 1945. nije na mjerodavan način, nedvosmisleno i tvorno, pravosudno, etički i moralno osudila i kaznila vinovnike genocidnih ratnih i poratnihpartizanskih zločina,to nije učinila ni vlast demokratske RH, a to ne radi ni ova današnja. Za taj pakao nitko nije osuđen, osramoćen i javno izložen na stup srama, nije etiketiran i demoniziran dan za danom, godinu za godinom. Tako se na sve načine proganjaju borci za hrvatsku državu – NDH, borci za hrvatsku kulturu i hrvatski opstanak, a protiv jugomonarhističkog fašizma i boljševičkog komunizma.Vrlo su slično i danas demonizirani, samo malo prikrivenije, hrvatski branitelji i bojovnici protiv velikosrpske agresije (najnovije hapšenje hosovaca u Kninu i progon Thompsona)?!
Jedino je Hrvatsko nacionalno etičko sudište na čelu s prof. emer. Zvonimirom Šeparovićem jasno i otvoreno ukazalo na zločinački karakter komunističkog režima u Hrvatskoj pri čemu se ističe veličanstvena otvorena Radna sjednica HNES u prepunoj Velikoj dvorani KD Lisinski 31. listopada 2015. kojom prigodom je i promovirana knjiga grupe autora pod naslovom Etička osuda JB Tita i njegovih sljedbenika. Koliko je poznato, to je najizravnija javno izrečena osuda genocidnih zločina počinjenih od partizansko-komunističke vlasti koja je u potpunosti slijedila Lenjinova načela o ničim ograničenoj diktaturi proletarijata i tako počinile najmonstruoznije zločine kakve europska civilizacija dotad nije poznavala. Hrvatska politička vlast nije se izjasnila o komunističkim megazločinima što je što je bila dužna i čime je počinila kazneno djelo.

12. Zašto vlast dozvoljava demonizaciju Hrvata u inozemnim pseudoznanstvenim radovima ili javnim dokumentima?

U knjizi „Anatomija fašizma“ (....., Zagreb, 2014.) autor Robert Paxton s Columbia Univ. u New Yorku iznio je najteže i jednako toliko ničim utemeljene optužbe protiv Hrvata u II. svjetskom ratu navodeći enormne brojke o navodnim hrvatskim zločinima nad Srbima, Hrvatima, Ciganima, Židovima, muslimanima čak i Crnogorcima! Nije nam poznata bilo kakva reakcija, demanti ili tužba od strane hrvatskih vlasti, raznih instituta, udruga itd. paonda Paxtonova laž postaje istina u skladu s izrekom tko šuti taj se slaže.Sličan je slučaj s lažnim optužbama u obrazloženju presude FIFE. Hrvatski reprezentativac Joe Šimunić osuđen je za poklič „Za dom!“ temeljem do apsurda lažne FIFA-ine presude, odnosno teksta obrazloženja,na što je s hrvatske strane uslijedila sramotna šutnja. Sve te kao i druge optužbe odnosile su se na ratne godine 41. – 45. i na vrijeme NDH za koju se hrvatski narod plebiscitalno izjasnio (bl. A. Stepinac), pa je navedenim insinuacijama okaljan izravno hrvatski narod. Posebno je sramotno da je denuncijacija Joe Šimunića došla od strane hrvatskih vlasti i to navodno od ministra Ž. Jovanovića.

PREŠUĆIVANJE PARTIZANSKOG GENOCIDA, HRVATSKOG HOLOCAUSTA (I.J.Prcela), NIJE SAMO SAMOUBOJSTVEN NEGO I VELEIZDAJNIČKI ČIN

Zaključak
Zašto je došlo do upornog 72-godišnjeg prešućivanja boljševičko - partizanskog pokolja nad civilima „kakvog europska civilizacija nije upoznala“?

1. Suprotno taktici prešućivanja, druge zemlje svijeta sahranjuju i štuju svoje mrtve, neke do razine kulta. Zaborav, prešućivanje ili nijekanje svojih pokojnika ravno je ukinuću Nacije.
Prešućivanje i nijekanje komunističkog genocida sramotan je, kukavički i nedostojan čin hrvatskih vlasti, znanstvenih, kulturnih i drugih ustanova te svakog građanina koji smatra da pripada dijelu svijeta ljudskih i humanističkih vrjednota.
(Post)komunističkavlast svjesna je besprimjernih zločina koje je počinila nad Hrvatima i svoje krivnje za kojune može biti opravdanja. Tako je primijenjena boljševička taktika lažnog optuživanja i sotonizacije žrtve, a naročito hrvatske države NDH i njene vlasti, sve do izjednačavanja spojmom krajnjeg zla. Žrtvekomunističkih zločina potpuno suobespravljene, bez prava na ime, najelementarniju evidenciju, suđenje, obranu,grob i na spomen. Žrtve su nestale iz dokumenata i javnosti, a iz svijesti i sjećanja ljudi izbačene sumetodama krajnjeg nasilja, utjerivanjem straha i pranjem mozga, što je praksa i danas, samo ponešto drugačijim sredstvima.Tako je došlo do općeg prešućivanja zločina, to se nije ni dogodilo, to je bilo davno, gledajmo u budućnost...itd.

2. Sintagma zaboravimo prošlost i gledajmo u budućnost providna je prijevara i razumljiva želja sviju zločinaca da se zaborave njihovi grijesi. U ranijim vlastima kao i u ovoj sadašnjoj, vjerojatno sudjeluju i počinitelji i potomci i svjetonazorski sljedbenici krivaca za Hude Jame, od kojih valjda mnogi snažno priželjkuju zaboravimo prošlost, za što se žestoko zalagao i dr. Ivo Josipović i mnogi drugi iste vrste.

3. Vlast nas pokušava uvjeriti u hrvatske diplomatske i gospodarske uspjehe i porast nacionalnog dohotka što, međutim, ni građani niopći pokazatelji ne potvrđuju, a u međuvremenu sve nas je manje. Vlast ne želi kazati gdje je i kada znanstveno, multidisciplinarno i vjerodostojno, ako igdje, istražen fenomen genocidanad nevelikim europskim narodom koji je samo želio živjeti u vlastitoj državi. Za taj se cilj borio u bezbrojnim ratovima pa i 1941. i 1990., kao i sada protiv pete kolone koja očigledno djeluje i unutar organa vlasti. Rezultati istraživanja ukazali bi i na utjecaj genocida i kasnijeg terora na očigledno nestajanje tog starog naroda u srcu Europe.

4. Zaborav hrvatske javnosti, vlasti, medija, znanosti, intelektualaca (čast iznimkama), na najveći europski pokolj osim što je suprotan pravu i pravdi, veleizdajnički je i samoubojstven, jer svojim nečinjenjem potvrđuje krivotvorenu sliku Hrvatske i Hrvata proširenu svijetom odstrane velikosrba,ubojica s Križnih putova, Golih otoka i udbaškog podzemlja.

5. Neophodno je da državna tijela temeljem vjerodostojnih izvora jasno i javno osude partizanske zločine počinjene nad Hrvatima i drugim osobama tijekom rata i poraća 1941. – 1945. kao i kasnije tijekom svoje vladavine. Dosadašnji nalazi jasno označuju i kvalificiraju nedjela kao i počinitelje, ali mnogi vrijedni podatci, posebno od strane često diskriminiranog i klevetanog iseljeništva još čekaju na pravo javnostiSve to omogućit će puniji uvid u zbivanja u Hrvatskoj 20. stoljeća. Dužnost je sviju nas podići glas u obranu temeljnih ljudskih i civilizacijskih zasada, teško povrijeđenih u nezapamćenom smišljenom, organiziranom i vojnom silom počinjenom pokolju u Europi.

Prof. Nikola H. Debelić, dr.dr.h.c.

Više...

Prijava or Sign up