Prijava

Srbi dijele Hrvate

“Srbi dijele Hrvate na ‘ustaše’ i ‘srpske sluge’, a ja ne volim biti sluga!”

"Slažem se sa biskupom Košićem kad kaže da NDH nije bila fašistička država, o čemu su govorili i Stepinac i Tuđman", rekao je akademik
‘Za dom spremni’ su Hrvati uvijek koristili kada su bili izloženi velikosrpskoj agresiji i potpuno je jasno kome taj pozdrav smeta… ZDS je antifašistički pozdrav jer je korišten od 1932. godine, kao znak otpora fašističkoj Kraljevini Jugoslaviji – izjavio je akademik Pečarić i podržao govor biskupa Košića na promociji njegove nove knjige “Thompson – pjesmom za Hrvatsku”. Slažem se sa biskupom kad kaže da NDH nije bila fašistička država, o čemu su govorili i Stepinac i Tuđman i napao vodstvo IDS-a koje želi kriminalizirati pozdrav HOS-a te predlaže za njega zatvorsku kaznu od šest mjeseci do dvije godine…SAMO OLOŠ RADI PROTIV SVOJE DRŽAVE!

 
“Znate koja je razlika između četnika i jugoslavena?! Četnik je pošteni četnik, a jugoslaven je pokvareni četnik! Ovi ‘naši’ koji izdaju svoju državu i rade protiv svoga naroda – to je ološ! A Srbi koji su pravi četnici bore se za svoj narod; to je ogromna razlika!”

“UBIJALI BI NAS DA MOGU, PA NAPADAJU ZDS!”
Akademik Pečarić je oštro osudio IDS i njihove separatističke ideje te najnoviju inicijativu kojom traže kriminalizaciju pozdrava ‘ZDS’ i kažnjavanje sa 6 mjeseci do dvije godine zatvora.
“Oni se još uvijek bore za jugokomunističku paradigmu hrvatske povijesti. Čak mi ih je i žao! Za razliku od njihove rodbine, baba i očeva i svih koji su nas mogli ubijati, ovi nas jadnici ne mogu ubijati, pa se pokušavaju zadovoljiti tako što bi nas zatvarali zbog ZDS! Logično da ih smeta taj pozdrav kojeg su Hrvati uvijek koristili kada su bili izloženi velikosrpskoj agresiji.
Slažem se da je to ‘ustaški pozdrav’ –  od godine 1932. u fašističkoj prvoj Jugoslaviji ustaše su koristili taj pozdrav kao otpor toj fašističkoj vlasti i monarhističkoj velikosrpskoj diktaturi. To je u svom osnivanju bio antifašistički pozdrav! Ako se boriš protiv fašizma, onda si antifašist,“ kazao je Pečarić i dodao da ‘hrvatskim’ komunistima povijest počinje tek od Drugog svjetskog rata i napada Njemačke na SSSR, a da su do razlaza Staljina i Hitlera i oni bili saveznici nacista te nisu imali ništa protiv okupacije i podjele katoličke Poljske.
“Komunisti kažu da su se osvećivali zbog ustaških zločina, a što bi onda ustaše trebale reći za zločine nad Hrvatima prije toga – od Radića, prosinačkih žrtava do srpskih žandara koji su Hrvatima ubijali očeve i onda im naplaćivali metak,” uz dodatak da zbog svojih stavova ima problema u Akademiji, gdje ga zovu ‘crnom ovcom’ pa čak i u vlastitoj obitelji…
Nije poštedio niti predsjednika IDS-a: „Razumijem tog Miletića, njemu i sličnima teško je živjeti u državi koja se zove Hrvatska. Nezavisna i samostalna Hrvatska je negacija svega onoga za što su se borili i na što su se zakleli njihovi očevi, oficiri JNA! Njihovi stvarni ideolozi su Karl Marx i Friedrich Engels, a znamo što je za Hrvate rekao Marx – da su najgori narod na svijetu i to zato što je ban Jelačić spasio Austrougarsku (Austriju, JP) i ugušio revoluciju!“
O Borisu Miletiću, ali i njegovom ocu – oficiru neprijateljske JNA, u prilogu novinarke Mateje Jozeljić progovorio je i Davorin Karačić, odvjetnik koji se na sudu u Daruvaru izborio za oslobađajuću presudu, za HOS-ovca Damira Markuša i dokazao da nema ništa spornoga u pozdravu ‘Za dom spremni’…
“Sam nastup Borisa Miletića u političkom smislu slijedi njegove emotivne preferencije, a do sada je pokazao da mu je crvena zvijezda milija od hrvatskog grba, pa shodno tome – fašizaciju vidi tamo gdje je nema! Za njegovog oca govore da je bio aktivni oficir JNA, pa čak i u vrijeme vršenja agresije na RH! Ne znam je li to točno ili nije, jer ne poznajem ni jednog ni drugog, ali s obzirom da je bivši premijer Zoran Milanović majku Andreja Plenkovića nazvao ‘vojnom lekarkom’, baš bih volio vidjeti kojim bi izrazom nazvao oca Borisa Miletića,“ provokativan je bio odvjetnik Karačić.
Pečarić je u emisiji ustvrdio kako je u slobodnom, demokratskom svijetu, u matematičkoj, znanstvenoj i akademskoj zajednici potpuno normalno iskazivati stavove pa i one poput njegovih, kao i njegovati slobodu mišljenja, no u Hrvatskoj se u zadnje vrijeme događa nešto posve drukčije: “Pa nije normalno da nam naturaju jugokomunističku povjesnicu, isti oni koji danas napadaju ZDS za vrijeme Domovinskog rata podržavali su Srbe i opstanak Jugoslavije, govorili su da su svi Hrvati ‘ustaše’, a Hrvatska ‘Tuđmanova ustaška država’…“
Akademik Josip Pečarić, inače rodom iz Kotora, komentirao je i kamenovanje prostorija Hrvatske građanske inicijative u Tivtu, jedine hrvatske stranke u Crnoj Gori. Vijest je prešutjela velika većina medija ili su je popratili tek sa nekoliko sekundi, a voditelj Bujice komentirao je, uz osudu takvog čina, da su primjerice, kamenovane prostorije SNV-a ili SDSS-a negdje u Hrvatskoj – to bi bila udarna vijest svih hrvatskih, europskih i svjetskih medija, a napad bi završio u godišnjem izvješću State Departmenta…
“Ne iznenađuje me da toga još uvijek ima. Znamo dobro tko je to napravio i tko je iz većinski hrvatskog Tivta protjerao Hrvate. Na žalost, u Tivtu ima i Hrvata koji se više osjećaju jugoslavenima nego Hrvatima pa zato gubimo tu bitku.
I mene su napali kada sam jednom prigodom gostovao na tamošnjem radiju da sam ‘ustaša’ koji je pisao peticiju za uvođenje pozdrava ‘Za dom spremni’ kao službenog u Hrvatsku vojsku…”
Komentirao je i činjenicu da se kao pozitivan Titov potez često spominje pripojenje Istre matici Hrvatskoj, na što je Bujanec rekao da se ignorira presudna uloga Katoličke crkve i Bože Milanovića, a s druge se strane ne spominje prodaja Boke Kotorske koju je Crnogorcima prodao upravo Tito iz čega se vidi kakav je on ‘Hrvat’ zapravo bio.
“Za njih je poželjno da se bilo što odvaja od Hrvatske, da je sve manja, da je sve više jadnija i da je – nema! Pa vidite da se žele odcijepiti od Hrvatske po uzoru na Kataloniju! Tobože, iz ‘šale’ objavljuju istarske ‘putovnice’ na društvenim mrežama… Ako im je uzor ‘antifašizam’ i Tito, kako to da su onda za samostalnu, a ne hrvatsku Istru?! Tu je riječ i o planskom naseljavanju određenih skupina i naroda, što se događalo u Istri pa političke posljedice s kojima se sada susrećemo uopće ne čude…”
Bujanec je u emisiji otkrio iz dobro upućenih izvora, bliskih samom vrhu hrvatske politike da se pojedinci iz vodstva IDS-a vrlo često sastaju sa pripadnicima talijanske obavještajne službe AISE, slično kao što na području Vukovara djeluju agenti srbijanske BIA-e.
“Vjerujem u taj podatak. Postoje i srpske i talijanske pretenzije na Hrvatsku, Talijani bi uz Istru, htjeli cijelu Albaniju, a Srbi bi s njima htjeli imati granicu i u Rijeci,“

ONI KOJI NAPADAJU THOMPSONA ZRELI SU ZA VRAPČE!
U emisiji je puštena i snimka užičkog kola u centru Pule, iz kolovoza ove godine, istog grada gdje u Areni brane pjevati najpopularnijem hrvatskom glazbeniku Marku Perkoviću – Thompsonu.
“Na njega postoji strašan udar još od promjene vlasti 2000. godine. Pa je li normalno da Thompsona prozivaju najvećim zlom u Hrvatskoj zbog dvije ustaške kape u publici na koncertu na kojem je bilo 130.000 ljudi?! Netko tko bi u normalnoj zemlji pravio takav problem, bio bi poslan u Vrapče!“
Povodom Svih Svetih, Bujanec je bez komentara, pustio kadrove grobova sa zagrebačkog Mirogoja dr. Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Zvonka Bušića – prepunih tisuća zapaljenih svijeća, dok je istovremeno objavio i kadrove pustog groba Josipa Broza Tita u ‘Kući cveća’ iz Beograda, na što je akademik Pečarić prokomentirao: “Tuđmanov grob trebao bi biti novi oltar domovine!”
Kritizirao je i medije koji, kako je rekao voditelj, čine sve kako bi destabilizirali i ispraznili Hrvatsku i opet je pretvorili u koloniju Beograda.
“Nazvao sam ih srpskim slugama. Poznato je da Srbi dijele Hrvate na ‘ustaše’ i ‘srpske sluge’, a ja ne volim biti sluga!”

“SLAŽEM SE S BISKUPOM KOŠIĆEM, NDH NIJE BILA FAŠISTIČKA!”
Osvrnuo se i na govor sisačkog biskupa Vlade Košića kojega je zbog govora na predstavljanju knjige o Thompsonu ‘Pjesmom za Hrvatsku’ napao Predrag Matić i nazvao ga ‘popom’, kao što su to činili komunisti i partizani.
“Fred Matić nikoga ne može uvrijediti, uvrijedio bi nas kada bi o nama govorio lijepo! Biskup može biti samo ponosan. Njegov govor o verbalnoj agresiji srpskih i domaćih političara te Srpske pravoslavne crkve treba pročitati i naučiti napamet svatko!
Osnova napada na biskupa je što je rekao da NDH nije bila fašistička država, što i nije. Tuđman je rekao da je u Hrvatskoj postojala fašistička stranka koja je imala tek 50-ak članova.

Drugo je što je NDH bila u sklopu onoga što su osvojili Italija i Njemačka, no ona nije bila fašistička nego su ustaše i tadašnja vlast u tadašnjim uvjetima pokušavali opstati na jedini mogući način. Tuđman je rekao da bi pristali i na Sovjetski savez da su nam ponudili samostalnu Hrvatsku. Pravi fašisti su komunisti koji su do ’41. bili uz Sovjetski savez i bili saveznici s nacističkom Njemačkom te dijelili katoličku Poljsku. Po toj definiciji, i oni su fašisti! Hudu jamu mogli su napraviti samo fašisti! Hrvatski branitelji pobijedili su velikosrpski fašizam i oni su jedini istinski branitelji antifašisti u današnjoj Europi,“ jasan je bio Pečarić.
Akademik Josip Pečarić je u Bujici na Z1 nastupio kao potpredsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta koje je osudilo Mesića i Josipovića za veleizdaju, a inače je matematički genij svjetskog glasa, publicist i autor više od 70 knjiga te 1.200 znanstvenih radova! Pečarić je bio mentor 40-orici doktora matematike, ima više od 200 znanstvenih suradnika diljem svijeta, o njemu su pisali vodeći svjetski matematički časopisi poput ‘Banach Journal of Mathematical Analysis’, a odnedavno je voditelj važnog istraživačkog projekta na moskovskom sveučilištu RUDN. U HAZU je primljen 2000. godine, a 2018. slavi 70. rođendan… U Bujici je progovorio o tome zašto naši akademici uglavnom šute i ne usude se zamjerati politici

Više...

Govor sisačkog biskupa Mons. Vlado Košića

  • Objavljeno u Politika

Volio bih kad bi bilo više takvih hrabrih ljudi kao što su proslavljeni pjevač Marko Perković Thompson i akademik Josip Pečarić.
Oni koji nemaju argumente željeli bi ih silom ušutkati: tako zabranjuju koncerte proslavljenom pjevaču Marku, uručuju mu kaznene prijave zbog remećenja javnog reda i mira, difamiraju njegov ugled i proglašavaju njegov rad – ni manje ni više nego fašističkim; također protiv akademika Pečarića takvi rade svim sredstvima samo da ga ušutkaju, progone mu obitelj i – najčešće ga ignoriraju. Međutim oba ova velika čovjeka, Hrvata i domoljuba, ljudi su s kojima se naša Domovina treba ponositi. Možda će tek u budućem vremenu, kad se oslobodimo – kako pjeva biskup Ante Ivas – svih tih izdajica, krivokletnika, varalica, također i – kako pjesnički kaže Anto Kovačević – svih drpislava, tek će u budućoj, mirnijoj povijesti Hrvatske ovi naši velikani Marko i Josip dobiti svoje pravo mjesto, mjesto najvećeg poštovanja.
Jedno je sigurno: njih obojicu rese hrabrost u zastupanju istine i ljubav prema domovini koja nije fraza ni interes. Također, rekao bih, resi ih i spremnost na podnošenje trpljenja, osporavanja, podmetanja za istinu i pravednost. Dok se Josip uglavnom s tim prijetnjama bori humorom i ironijom, Marko odgovara svojim osporavateljima - pjesmom.
Ova knjiga svjedok je veličine upravo ove dvojice hrvatskih ljudi, svjedok o poštenim ljudima u nepošteno vrijeme, o velikim ljudima u vremenu malih duša, o drskosti nekolicine koji se usudiše biti hrabri u vremenu izdaje. Zato će njihov trag biti nadahnuće budućim naraštajima i za dvadeset i trideset godina o njima će se pisati knjige, snimati filmovi i oni će biti primjer srčanosti u borbi sa zlom koje uništava istinu i našu domovinu.
Da je Marko heroj, prepoznali su i branitelji, među koje se i on ubraja jer je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i prva sad već legendarna pjesma Bojna Čavoglave nastala je u tom vremenu. Branitelji su mu naime nedavno darovali Veliku zlatnu plaketu za hrabrost, na čemu mu i ja ovdje javno čestitam!
ZDS
Uz pjevača Marka i akademika Josipa povezuje se pozdrav „Za dom spremni!“. Zanimljivo je zašto i tko osporava taj domoljubni pozdrav i kako postupa država. Najprije valja reći da je spontano taj pozdrav upotrebljavan u Domovinskom ratu, i to ne samo od pripadnika HOS-a koji su ga uzeli i u svoj grb, nego i od Tigrova i Gromova. Postoje snimke na Youbutu o tome. Tada, interesantno, to nikome nije smetalo. Ni to što je Marko u svojoj prvoj domoljubnoj pjesmi Bojna Čavoglave upotrijebio taj poklič. Tek odprije dvije-tri godine započela je hajka i na Marka i na taj pozdrav, optužujući sve koji ga upotrijebe za ustaštvo i fašizam. Najprije, treba reći da ustaštvo nije bio fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države, o čijoj su se naravi kao državi pozitivno izrazili i bl. Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman, ali te su postrojbe to činile svim „dopuštenim i nedopuštenim sredstvima“, što je bio dio njihove zakletve. Ta ilegalnost odnosno nedopuštena sredstva svakako nisu za nas kršćane prihvatljiva, kao ni zločini koje su počinili, a koje Crkva osuđuje, premda treba reći da je to bio odgovor na brojne četničke i partizanske zločine. Zašto je međutim došlo posljednjih godina do javnog političkog i policijskog progona pozdrava ZDS i onih koji ga upotrijebe – a u Domovinskom ratu i kroz 25 godina poslije rata se to nije događalo? Sjetimo se tužbi koje je protiv Joa Šimunića podigla udruga ‘Korak ispred’ iz Rijeke, na čijem je čelu Srbin Zoran Stevanović. Nadalje, sjetimo se kako je srpski političar Vulin u više navrata prozivao aktualnu Hrvatsku zbog „ustašizacije i fašizacije“. To su činili i drugi srpski, pročetnički političari. No, povod su im dali zapravo hrvatski političari koji su, na čelu s bivšim predsjednikom države pa onda i predsjednikom Vlade – najprije u židovskom Knesetu, pa potom pri formiranju nove Vlade s Karamarkom na čelu – optuživali Hrvate zbog „ustaške guje“ i „skretanja u ustaštvo“. Za sve to nije bilo dokaza, ali je s druge strane bilo sve više dokaza da je u strukturama vlasti u RH još mnogo udbaša i zločinaca koji su likvidirali mnoge Hrvate kako u inozemstvu tako i u Hrvatskoj i BIH ili su njihovi sinovi. I meni se čini da su svu tu bučnu hajku na nepostojeće ustaše pokrenuli upravo oni koji su se bojali da ne bi bili podvrgnuti lustraciji koja se sve više najavljuje kao realna i nužna opcija za zakonodavstvo RH. Sjetimo se samo tzv. Lex Perković što je najbolji dokaz kako je udbaško-komunistička guja zapravo još uvijek jaka u Hrvatskoj. U taj kontekst stavljam i progon domoljuba, ne samo gosp. akademika Pečarića i našeg najdomoljubnijeg pjevača Marka Thompsona, nego i mnogih drugih koje se ne prestaje napadati i sotonizirati u javnom hrvatskom prostoru. Mogli bismo nabrajati mnoge …
Mogu reći kako sam i ja jedan od tih, ili se me barem tako percipira. Kad sam recimo na svom fb profilu zatražio ostavku ministra unutarnjih poslova jer je prvi puta na Dan domovinske zahvalnosti, što je ujedno i Dan hrvatskih branitelja, dao privesti od policije hrvatske branitelje koji su mirno uzvikivali ZDS u Kninu, meni su – navodno – jer to nisam nikada primio nego sam samo to pročitao u medijima, odgovorili iz MUP-a da su oni samo postupali po zakonu o remećenju javnog reda i mira, i to u skladu sa sudskom praksom. To je međutim neistina jer postojale su mnoge prakse prije ovog slučaja od 5. kolovoza 2017. kada su sudovi drukčije presudili za taj pozdrav. Smatram da je to čista politička interpretacija jednog zakona koji se ne bi smio politički tumačiti. Naime, zakoni moraju biti jednaki za sve i primjenjivi u smislu, a ne da ih jedna stranka politički tumači ovako, a druga onako.
Dakako, to je odraz i posljedica političke atmosfere u koju nas je dovela nova vladajuća koalicija na koju sam također upozorio svojim krikom u otvorenom pismu Predsjedniku Vlade. Naime, novi koalicijski partner je ultimativno zatražio – i dobio – da se spomen-ploča poginuloj 11-orici branitelja koji su bili i pripadnici HOS-a ukloni iz Jasenovca. Jasenovac je opet druga priča, ali na žalost jer je bio ucijenjen premijer je popustio zahtjevu svojih koalicijskih partnera. A ti mladići koji su izginuli u Jasenovcu nisu se borili za Hrvatsku 1941., nego 1991. Dakle, opet popuštanje jednoj laži.
Inače treba otvoreno reći da su politički zahtjevi predstavnika poražene srpske manjine u RH, a koja je zajedno sa Srbijom i JNA 1991. digla pobunu protiv Hrvatske, a podupire ih i sada srpska službena politika, jer tamo vladaju opet četnici, ali na žalost ih podupire i SPC – utemeljeni na mitovima i lažima. To su ne samo interpretacija Jasenovca, nego i uloga bl. Alojzija Stepinca, ustanka u Srbu a što je proslava pokolja Hrvata a ne antifašistička revolucija, zatim spomenik u Banskom Grabovcu, kao i izmišljanje nepostojećeg logora za ubijanje srpske djece u Sisku. Pitamo se, zašto naša država već jednom ne naloži istragu – ali ne političku nego znanstvenu, pa ako je potrebno i međunarodnu – da znamo što se to stvarno dogodilo npr. u Jasenovcu. Kako je moguće da su „istine“ toliko različite? I zašto se Jasenovac prepušta Srbima da oni govore što je tamo bilo? Naime, i uklanjanje ploče poginulim braniteljima HOS-a takvo je priznanje da je to mjesto na kojem su stradali srpski zarobljenici i što je trajni razlog nametanja krivnje Hrvatima – dok se čini da je istina sasvim suprotna i da bi ju već jednom trebalo iznijeti na vidjelo!
Na žalost naša hrvatska politika ili nema snage ili ne zna odgovoriti svim tim lažima. Trebalo bi donijeti zakon da svi koji su dizali pobunu protiv RH ne mogu sudjelovati ni u kojem obliku u vlasti; zatim bi bilo po meni nužno i da se zatraži isplata ratne štete koju je Republika Srbija nanijela RH u svojoj agresiji, i to kao uvjet bilo kakvoj potpori za ulazak iste u EU; bilo bi nadalje nužno ukinuti povlasticu da srpska djeca u Hrvatskoj uče neku drugu povijest Domovinskog rata negoli što je to povijesna istina; bilo bi potrebno također zabraniti ulazak huškačima i širiteljima laži u RH, ne samo srpskim ministrima i političarima, nego i predstavnicima SPC. Samo bi tako postupala ponosna pobjednica Hrvatska i samo bi tako bilo moguće sačuvati ono što je obranjeno u Domovinskom ratu koji mora ostati jedini temelj moderne Hrvatske, a što imamo u velikoj mjeri zahvaliti hrvatskim braniteljima, među koje svakako ubrajamo i Marka P.Thomspona i akademika J. Pečarića.
I da ponovim rečenicu sa samog početka: O kad bi bilo više takvih ljudi poput Marka i Josipa u Hrvatskoj!
Hvala na pozornosti!
U Zagrebu, 25. listopada 2017.

Više...

SMETA LI VRDOLJAKU TJ. VESNI PUSIĆ EVA KIRCHMAYER-BILIĆ  ILI GENERAL GOTOVINA?

Zapravo je smiješno objašnjavati čitateljima kakva je stranka HNS. Dojučerašnja čelnica te stranke prof. dr. sc. Vesna Pusić je od HNES-a etički osuđena za veleizdaju. Presudu možete vidjeti na:
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/veliki-dan-za-hrvate-osudeni-stjepan-mesic-vesna-pusic-milorad-pupovac-793979/
Podsjetimo samo na neke od njenih zasluga: zahtjev za skidanje spomen obilježja poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu, laži o odgovornosti velikog hrvatskog generala Slobodana Praljka za rušenje mosta u Mostaru, čak i onda kada joj je već bila poznata istina o tome, a kao ministrica vanjskih poslova zagovarala je povlačenje optužbe za genocid tj. pokušala spriječiti presudu po kojoj je Srbija proglašena agresorom na Hrvatsku u cilju stvaranje homogene velike Srbije i pri tome je izvršino niz genocidnih radnji.

Više...

PREDLOŽITE GENERALA PRALJKA ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske
Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade
Poštovani Predsjedniče Hrvatskoga sabora

Pozivamo vas da podržite Hrvate iz Bosne i Hercegovine kojima će ove godine biti donijeta presuda u Haagu. Poznato vam je da su u prvostupanjskoj presudi optuženi na drastične kazne zbog izmišljenoga zločinačkog pothvata Republike Hrvatske u izmišljenoj agresiji na Bosnu iHercegovinu. Zapravo, sudi im se zato što je Republika Hrvatska u više navrata spriječila ostvarenje velikosrpskog osvajanja susjedne države i pobjedu velikosrpskoga fašizma kome je kruna trebao biti genocid u Bihaću.
O tome smo svojedobno u dva navrata pisali Vijeću sigurnosti UN-a, ali bez uspjeha:
http://www.hkv.hr/10680-novo-pismo-hrvatskih-intelektualaca-vsun-a.html
Vjerujemo da ste svjesni činjenice da će eventualna takva presuda političkoga suda u Haagu itekako utjecati na našu državu.Zato vam predlažemo da svima pokažemo da Hrvatska nikada neće prihvatiti kažnjavanje onih koji su spriječili takve zločinačke naume svjetskih moćnika te da pokrenemo postupak kandidature generala Slobodana Praljka za dobivanje Nobelove nagrade za mir. Zapravo prijedlog i obrazloženje možete naći u najnovijoj knjizi prof dr. sc. Zdravka Tomca Hrvatski patriotizam – što to znači biti Hrvat.

za praljka

OBRAZLOŽENJE

Z. Tomac: Slobodan Praljak – junak nad junacima i najveća žrtva protuhrvatske politike

Hrvatski general Slobodan Praljak

Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak zaslužio biti barem kandidat za Nobelovu nagradu za mir? Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak hrvatski Sokrat koji je u sokratovskom govoru potpuno razobličio lažne optužbe Haaškog suda? Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak heroj nad herojima? Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak najveća žrtva protuhrvatske politike, a osobito tužiteljstva Haaškog suda koje želi uništiti i Praljkovu obitelj, ni krivu ni dužnu.
Kako su moguće monstruozne optužbe tužiteljstva Haaškog suda koje Slobodana Praljka uspoređuju s nacistima, nazivajući ga hrvatskim Goeringom.
Evo argumenata i odgovora na te podvale i na pitanja koja se nameću.
Slobodan Praljak je, da bi spasio  žene i majke vojnika JNA, ugrozio vlastiti život kod vojarne JNA u Grahovini. Bio je dogovor da se prekine vatra, napravljen je brisani prostor između Hrvatske vojske i vojarne. Preko tog brisanog prostora majke i supruge opkoljenih vojnika JNA išle su ih posjetiti. Pri povratku majka i supruga netko ja zapucao, a žene su se našle na brisanom prostoru. I tada iz rova prvi iskače Slobodan Praljak. Ljudina, onako visok i korpulentan, trči prema ugroženim ženama i viče raširenih ruku: „Ne pucajte, ne pucajte!“ Međutim, i dalje nastavljaju pucati. Praljak i dalje trči, dolazi do grupe žena i baca se na njih i svojim tijelom ih štiti da ih koji metak ne bi pogodio. To je junaštvo nad junaštvima, gesta humanosti kojom Slobodan Praljak, general Hrvatske vojske, žrtvuje vlastiti život da bio spasio supruge i majke od neprijatelja, agresora, koji su napali Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Taj junački čin nije bio jedini. Bilo ih je mnogo. Još jedanput je Slobodan Praljak svojim tijelom štitio zarobljene vojnike JNA i brinuo se da sretno stignu svojim kućama. Slobodan Praljak izvukao je zarobljene civile Srbe iz logora u Dretelju prijeteći oružjem HOS-ovcima, pretežno Muslimanima, koji nisu htjeli pustiti zarobljene Srbe. Slobodan Praljak izvlačio je ranjene Muslimane iz bolnice u istočnom Mostaru. Organizirao je izvlačenje, prebacivanje i smještaj 15 tisuća Muslimana iz Stolca i Dubravske visoravni splavom preko Neretve. Prevozio je ranjene Muslimane helikopterom iz istočnoga Mostara u Split.
Muslimansku obitelj iz Uskoplja s djetetom oboljelim od leukemije prebacio je u Split na liječenje. Pomogao im je stjecanje hrvatskoga državljanjstva kako bi na teret hrvatskoga proračuna mogli otuptovati u Švicarsku na liječenje. Pustio je na svoju ruku zarobljene muslimane poslije sukoba u Rami-Prozor.
Navodimo još dva osobna herojska čina Slobodana Praljka i njegove obitelji. Smjestio je Muslimane u svoj stan u Zagrebu, hranio ih i liječio. Isto je to učinio i u svojoj vikendici u kojoj je također smjestio Muslimane i brinuo se za njih. To su samo neka junačka djela Slobodana Praljka. Tijekom rata sprječavao je osvetu nakon što su Muslimani počinili zločine u Uzdolju, Doljanima i Grabovici. Osobno je provodio konvoje s hranom za Muslimane, čak i konvoje s oružjem i onda kad su, pokušavajući osvojiti Srednju Bosnu, krenuli u rat protiv Hrvata.

Umjesto odličja grozni napadi

Toliko je tih junačkih i humanih djela da neznam za sličan primjer u povijesti ratovanja. Za ta humana djela Praljak zaslužio je da ga Muslimani odlikuju najvećim odličjima, a da mu Međunarodna zajednica oda najviše priznanje. Umjesto toga Slobodan Praljak doživljava grozne napade. Tužiteljstvo Haaškoga sudaproglašavaga nacistom, uspoređuje ga s Goeringom, a krivotvorinama i lažima optužen je prvostupanjskom presudom na tešku robiju. I danas je u zatvoru već punih 11 godina i čeka konačnu drugostupanjsku presudu.Kad bi bilo imalo pravde i ljudskosti, onda bi već davno Slobodan Praljak trebao biti oslobođen, a ne godinama tamnovati u Haaškim kazamatima.
Do kraja godine očekuje se konačna drugostupanjska presuda. Kad bi bilo imalo pravde, onda bi sudski pravorijek morao biti oslobađajući. Slobodan Praljak bi morao biti proglašen nevinom osobom. Očito je da Haaški sud nije pravedankad nakon navedenih junačkih djela proglašava Slobodana Praljka nacistom i Goeringom. Ne bi bilo moguće da Carla del Ponte, tužiteljica Haaškoga suda,otvoreno promiče svoju antihrvatsku rasističku politiku na temelju koje su Hrvati optuženi i suđeni u Haagu. Carla del Ponte je rekla da su Srbi kopilad, a da su Hrvati podmukla kopilad. Nakon što je Tužiteljstvo Haaškog suda nedavno ostalo pri svojim groznim optužnicama, Slobodan Praljak je u svom sokratovskom govoru između ostalog istaknuo: "Da samja, Slobodan Praljak, kojim slučajem napisao ili izrekao takvu kvalifikaciju bilo kada u bilo kojoj formi prema bilo kojem narodu ili skupini u vrijeme rata na prostorima bivše Jugoslavije, dobio bih samo zbog toga pet godina zatvora. Želim doznati vrijedi li na sudu u Haagu „Quod licet Iovi, non licet bovi.“. Želim doznati brine li se Međunarodna organizacija, kojaje osnovalaHaaški sud, o njegovoj pravičnosti, i podržava li taj stav?"

Prikupljanje dokumenata

Slobodan Praljak izveo je još jedno herojsko djelo. U zatvoru je skupljao dokumente o ratu i argumentima razobličio lažne optužbe, učinio ih je smiješnim. Dokazao je da ono što Tužiteljstvo naziva nacizmom i zločinom da je bila samo borba hrvatskoga naroda za slobodu, nacionalnu i građansku. Praljak je u svojoj sokratovskoj obrani na kraju iznosi dokaze zašto ga se želi uništiti, zašto žele uništiti i njegovu obitelj, zašto samo za njega traže od Hrvatske države da proda njegovu imovinu i da plati milijunske troškove njegove obrane, koju Haaški sud plaća za sve osim za Slobodana Praljka. Njemu ne mogu oprostiti što je argumentima pokazao ne samo da nije Goering i nacist nego da je istinski humanist, jedan od najvećih u povijesti ratovanja. Praljka i njegovu obitelj žele uništiti i zato što se nije bio spreman odreći nacionalne politike dr. Franje Tuđmana, nego je tvrdio da je ta politika stvorila Republiku Hrvatsku i omogućila opstanak Bosne i Hercegovine kao države. U svom sokratovskom govoru rekao je sljedeće: „Ne odričem se smisla i pravnog temelja Hrvatske zajednice Herceg Bosne, izraza volje Hrvata u Bosni i Hercegovini, suverenoga i konstitutivnoga naroda u toj državi.Hrvatska zajednica Herceg Bosna omogućila je stvaranje HVO-a koji je 1992. obranio Bosnu i Hercegovinu i jug Hrvatske, a 1993. spriječio ostvarenje agresivnih planova Armije Bosne i Hercegovine."
Slobodan Praljak rekao je istinu koju ne žele čuti o muslimanskoj politici u BiH-u. Dokazao je da su Armija Bosne i Hercegovine u nemoći da obrani teritorij od velikosrpske agresije krenula u ofenzivu prema HVO-u. Također, dokazao je da je Armija BiH počinila teške zločine nad Hrvatima u Konjicu, Čapljini, Doljanima, Bugonju, Grabovici, Uzdolju i drugdje.
Svoj govor zaključio je rečenicama: „HVO se branio od agresije i 1992. i 1993 i 1994. Godine, a dužnost je zapovjednika ne izgubiti rat.“ Na kraju je rekao: „Moja savjest je čista.“ On je to i dokazao neoborivim argumentima i činjenicama u svojim knjigama i u svojoj obrani.
Neshvatljivo je da je Hrvatska država uvela porez na šund, na te njegove knjige. Tražili su da plati 500.000 HRK-a poreza umjesto da mu zahvale. Moramo ovdje istaknuti da je Zoran Milanović, bivši predsjednik Vlade, tada postupio domoljubno i humano, i na našu prozivku poništio odluku o šundu i oslobodio Praljkovu obitelj plaćanja velikoga poreza.
Međutim, i danas Hrvatska država nema čistu savjest. Haški sud traži od Republike Hrvatske da proda Praljkovu imovinu i plati milijunske iznose za Praljkovu obranu. Umjesto da se Republike Hrvatske pobuni, izvršitelji njezine politike mirno primaju taj nalog i time dovode u pitanje sudbinu i Praljkove obitelji. Možemo stoga reći, što se tiče Slobodana Praljka, da mnogima, ne samo u Međunarodnoj zajednici nego i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, savjest nije čista. Bez obzira na konačnu presudu Haaškoga suda,doznat će se povijesna istina. Već danas može se utvrditi kako Slobodan Praljak nije samo najveća nevina žrtva Haaškoga suda i dijela međunarodne politike, nego i protuhrvatske politike u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Izmišljena optužba o miniranju mosta u Mostaru

Sjetimo se koliko smo puta pročitali, čuli i vidjeli kako u hrvatskim medijima kruže izmišljene optužbe da je Slobodan Praljak minirao i srušio most u Mostaru. I nakon što je dokazano da je most miniran iznutra i srušen, a ne topničkom paljbom pod zapovjedništvom Slobodana Praljka, i dalje se te optužbe ponavljaju. Brojne humanitarne organizacije i organizacije za ljudska prava, cijelo su vrijeme šutjele, i ne samo što su šutjele i prešućivale istinu o Slobodan Praljku, nego su i sustavno pomagale da se šire laži i klevete kojima su narušavale njegov ljudski dignitet.Na taj način nije Slobodan Praljak jedina žrtva protuhrvatske politike; žrtva je cijeli hrvatski narod. Žrtve su mnogi poput braće Kupreškić, koji su pred vlastitom djecom uhićivani kao najveći teroristi, koji su godinama tamnovali u haaškim kazamatima, da bi na kraju bili oslobođeni, a da im se nitko za to nije ispričao i priznao krupnu pogrješku. Čega li smo se naslušaliu ovim godinama, pogotovo nakon prvostupanjske presude na teške robije; što li su sve govorili i pisali o Gotovini i Markaču? Koliko je lažnih optužbi izrečeno na račun dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskoga predsjednika, na račun Oluje, na račun Hrvatske? Iako istina postupno dolazi na vidjelo; na nju i dalje traje agresija izvana i iznutra. Nema u našim medijima tekstova koji bi opisali stvarnu ulogu Slobodana Praljka u ovom ratu i pokazali kako je teško shvatiti da jedan takav čovjek, istinski humanist bude proglašen nacistom i hrvatskim Goeringom. Povijesna istina će se doznati bez obzira na konačnu presudu Haaškog suda. Slobodan Praljak bit će heroj nad herojima hrvatskoga naroda i žrtva nad žrtvama protuhrvatske politike.
Trebalo bi na sličan način pisati i o ostalim haaškim optuženicima, herojima i žrtvama. O njima pišemo godinama na našem portalu, a o Gotovini i Markaču sam sam napisao stotine stranica.
Hrvatski narod slavio je kao jedan od najvećih dana u svojoj povijesti, kad je barem što se njih tiče, pobijedila pravda, i kad su proglašeni nevinima. Ali ni ta presuda nije bila dovoljna da bi zaustavila laži i klevete protiv državnoga i vojnoga vodstva na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, protiv Hrvata u Bosni i Hercegovini, nego su se nastavile optužbe kao da pravorijeka o nevinosti i nije bilo.
Za hrvatski narod je važno da za sve nas u Hrvatskoj i među našim sunarodnjacima u svijetu utvrdimo istinu i politički se obračunamo s petom protuhrvatskom kolonom.Kao potpredsjednik Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudištas pedesetak istaknutih intelektualaca posljednjih smo godina osudili smo veći broj državnih dužnosnika koji su počinili moralnu veleizdaju hrvatskoga naroda. To nije dovoljno. Morat će Hrvatski sabor, prije ili kasnije, utvrditi istinu i o monstruoznim optužnicama Haaškoga suda i djelovanju pete protuhrvatske kolone te i službeno obraniti hrvatski narod od lažnih optužba.

Umjesto zahvale Praljkove knjige proglašene šundom

Slobodan Praljak u svojim je knjigama učinio više nego svi hrvatski povijesni instituti i povjesničari. Zato je’prestrašno’ što umjesto zahvale Hrvatske države doživio da su se njegove knjige pokušale proglasiti šundom odnosno što je Država Hrvatska prihvatila da Praljkovoj obitelji oduzmu imovinu i onemoguće njezin normalan život.Dakle, hrvatski patriotizam pokazuje se na djelu, kad se radi o Haaškom sudu mnogo je lažnih patriota i domoljuba, a mnogo izdajnika i veleizdajnika. Najteže je što su neki od njih bili u samom državnom vrhu tako da su mogli nanijeti neprocjenjive štete hrvatskom narodu.Svi smo na neki način krivi što smo dopustili postojanje takve politike i što su mnogi, ne samo mirno gledali nego i pomagali takve monstruozne optužbe i presude.Sve ovo što sam napisao pokazuje i dokazuje da Slobodan Praljak zaslužuje biti kandidat za Nobelovu nagradu za mir i humanost, a da svi oni koji su ga lažno optuživali zaslužuju sudbinu Sokratovih tužitelja u Staroj Grčkoj.
U članku Gotovina, Carla del Ponte i Sokrat objavljenu u knjizi Ante Gotovina u izdanju UBIUDR-a Podravke, između ostalog sam napisao:
„Velika je pogreška Hrvatske što je prihvatila nemoralne, nepravedne i neistinite optužnice Haaškog suda koji, htjeli to priznati ili ne, pokušavaju krivotvorinama pretvoriti Hrvatsku iz žrtve u agresora, a Srbe iz agresora u žrtvu.Velika je pogreška što je Hrvatskadozvolila da se nevini ljudi proglašavaju ratnim zločincima i što je prihvatila nemoralnu praksu da hrvatski generali i Hrvatska kao država mora dokazivati svoju nevinost. Vrlo je opasno prihvaćati praksu po kojoj se može optuživati nevine koji su onda dužni dokazivati svoju nevinost. Zato se kaže da je pravednije da deset zločinaca bude na slobodi nego jedan nevin u zatvoru. Zaštita nevinih bitna je tema svake demokracije od Sokrata do danas. U staroj grčkoj demokraciji optuženi je mogao birati vrstu kazne. Smatralo se da na taj način on posredno prihvaća suverenitet suda i svoju krivnju. Sokrat je smatrao da je nevin i nije htio priznati suverenitet suda ni svoju krivnju i zato je izabrao smrt, odbivši birati vrstu kazne.Janko Bobetko, upokojeni general Hrvatske vojske, koji je bio uvjeren u svoju nevinost, postupio je kao i Sokrat, odbivši nadležnost Haaškog suda rekavši: „Živ ne idem u Haag.“ Slično je postupio i general Gotovina koji nije prihvatio lažne optužbe i koji nije htio na sudu dokazivati svoju nevinost. Osam od deset Hrvata iz srednje Bosne koji su prihvatili ići dokazivati nevinost u Haag, prije nego što su pušteni, odležali su godine robije a da im se nitko nije ispričao.Zato bi bilo pravedno da se i za Tužiteljstvo Haaškog suda uvede starogrčka praksa po kojoj su, ako se dokaže da su osudili nevine, istom kaznom kazne sudci i tužitelji. Poznato je da su i sami Atenjani, kad bi utvrdili da su tužitelji i sudci osudili nevina čovjeka (Sokrata), istom kaznom osudili i njegove tužitelje i sudce. Šteta što je danas međunarodna pravda znatno ispod starogrčke. Kad bi danas vrijedila atenska pravda, Carladel Ponte bila bi već odavno u zatvoru jer bi morala slijediti sudbinu npr. braće Kupreškić.Otpor Bobetka i Gotovine, koji nisu prihvatili lažne optužnice i floskulu da trebaju dokazivati svoju nevinost, kao i u slučaju Sokratovu, djeluje i djelovat će još više. Njihova hrabrost i moralni čin pridonose da iz dana u dan hrvatski narod sve čvršće i odlučnije odbija nemoralnu trgovinu. Sve veći broj ljudi protivi se slanju nevinih u Haag radi dobivanja ulaznice u Europsku uniju. Bobetko i Gotovina protekom vremena postajat će hrvatski Sokrati, a Carladel Ponte barem na moralnoj razini doživjet će sudbinu Sokratovih tužitelja i sudaca.
Nepravda koju je doživio Slobodan Praljak vapi do neba i traži od hrvatskoga naroda, a posebno od hrvatskih institucija i hrvatske vlasti, da istakne kandidaturu Slobodana Praljka za Nobelovu nagradu za mir jer se samo takvim radikalnim potezom može pokazati apsurdnost optužbi da je Slobodan Praljak hrvatski Goering, odnosno da je borba za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda, kojim je spašena Bosna i Hercegovina, agresija na tu državu.
*
Duboko smo uvjereni da će vaš prijedlog o dodjeli Nobelove nagrade za mir generalu Slobodanu Praljku pomoći ostvarenju našeg zahtjeva iz Pisma VS UN-a:
Zato mi ponovno tražimo od vas:
Vratite nam naše branitelje i iz Bosne i Hercegovine, koje ste vi zatočili ili već i osudili bez dokazane krivnje! Oslobodite i generala Praljka i njegove suborce Jadranka Prljića, Bruna Stojića, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića, jer njihovom presudom samo pokazujete želju za definitivnim protjerivanjem Hrvata iz Bosne iHercegovine. Tako ćete spasiti svoju čast i čast svih vas, jer po tome koliko ste bili pravedni i časni, sudit će vam povijest.
Mi, Hrvati, samo to od vas tražimo...

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić
Dr. sc. Vlado Košić, biskup
Prof.dr.sc . Valentin Pozaić, biskup
Akademik Dubravko Jelčić
Peticiju je potpisalo preko 1500 poznatih imena hrvatske zajednice znanosti, kulture, radnika i građana.

Više...

Prijava or Sign up