Prijava

Govor sisačkog biskupa Mons. Vlado Košića

  • Objavljeno u Politika

Volio bih kad bi bilo više takvih hrabrih ljudi kao što su proslavljeni pjevač Marko Perković Thompson i akademik Josip Pečarić.
Oni koji nemaju argumente željeli bi ih silom ušutkati: tako zabranjuju koncerte proslavljenom pjevaču Marku, uručuju mu kaznene prijave zbog remećenja javnog reda i mira, difamiraju njegov ugled i proglašavaju njegov rad – ni manje ni više nego fašističkim; također protiv akademika Pečarića takvi rade svim sredstvima samo da ga ušutkaju, progone mu obitelj i – najčešće ga ignoriraju. Međutim oba ova velika čovjeka, Hrvata i domoljuba, ljudi su s kojima se naša Domovina treba ponositi. Možda će tek u budućem vremenu, kad se oslobodimo – kako pjeva biskup Ante Ivas – svih tih izdajica, krivokletnika, varalica, također i – kako pjesnički kaže Anto Kovačević – svih drpislava, tek će u budućoj, mirnijoj povijesti Hrvatske ovi naši velikani Marko i Josip dobiti svoje pravo mjesto, mjesto najvećeg poštovanja.
Jedno je sigurno: njih obojicu rese hrabrost u zastupanju istine i ljubav prema domovini koja nije fraza ni interes. Također, rekao bih, resi ih i spremnost na podnošenje trpljenja, osporavanja, podmetanja za istinu i pravednost. Dok se Josip uglavnom s tim prijetnjama bori humorom i ironijom, Marko odgovara svojim osporavateljima - pjesmom.
Ova knjiga svjedok je veličine upravo ove dvojice hrvatskih ljudi, svjedok o poštenim ljudima u nepošteno vrijeme, o velikim ljudima u vremenu malih duša, o drskosti nekolicine koji se usudiše biti hrabri u vremenu izdaje. Zato će njihov trag biti nadahnuće budućim naraštajima i za dvadeset i trideset godina o njima će se pisati knjige, snimati filmovi i oni će biti primjer srčanosti u borbi sa zlom koje uništava istinu i našu domovinu.
Da je Marko heroj, prepoznali su i branitelji, među koje se i on ubraja jer je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i prva sad već legendarna pjesma Bojna Čavoglave nastala je u tom vremenu. Branitelji su mu naime nedavno darovali Veliku zlatnu plaketu za hrabrost, na čemu mu i ja ovdje javno čestitam!
ZDS
Uz pjevača Marka i akademika Josipa povezuje se pozdrav „Za dom spremni!“. Zanimljivo je zašto i tko osporava taj domoljubni pozdrav i kako postupa država. Najprije valja reći da je spontano taj pozdrav upotrebljavan u Domovinskom ratu, i to ne samo od pripadnika HOS-a koji su ga uzeli i u svoj grb, nego i od Tigrova i Gromova. Postoje snimke na Youbutu o tome. Tada, interesantno, to nikome nije smetalo. Ni to što je Marko u svojoj prvoj domoljubnoj pjesmi Bojna Čavoglave upotrijebio taj poklič. Tek odprije dvije-tri godine započela je hajka i na Marka i na taj pozdrav, optužujući sve koji ga upotrijebe za ustaštvo i fašizam. Najprije, treba reći da ustaštvo nije bio fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države, o čijoj su se naravi kao državi pozitivno izrazili i bl. Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman, ali te su postrojbe to činile svim „dopuštenim i nedopuštenim sredstvima“, što je bio dio njihove zakletve. Ta ilegalnost odnosno nedopuštena sredstva svakako nisu za nas kršćane prihvatljiva, kao ni zločini koje su počinili, a koje Crkva osuđuje, premda treba reći da je to bio odgovor na brojne četničke i partizanske zločine. Zašto je međutim došlo posljednjih godina do javnog političkog i policijskog progona pozdrava ZDS i onih koji ga upotrijebe – a u Domovinskom ratu i kroz 25 godina poslije rata se to nije događalo? Sjetimo se tužbi koje je protiv Joa Šimunića podigla udruga ‘Korak ispred’ iz Rijeke, na čijem je čelu Srbin Zoran Stevanović. Nadalje, sjetimo se kako je srpski političar Vulin u više navrata prozivao aktualnu Hrvatsku zbog „ustašizacije i fašizacije“. To su činili i drugi srpski, pročetnički političari. No, povod su im dali zapravo hrvatski političari koji su, na čelu s bivšim predsjednikom države pa onda i predsjednikom Vlade – najprije u židovskom Knesetu, pa potom pri formiranju nove Vlade s Karamarkom na čelu – optuživali Hrvate zbog „ustaške guje“ i „skretanja u ustaštvo“. Za sve to nije bilo dokaza, ali je s druge strane bilo sve više dokaza da je u strukturama vlasti u RH još mnogo udbaša i zločinaca koji su likvidirali mnoge Hrvate kako u inozemstvu tako i u Hrvatskoj i BIH ili su njihovi sinovi. I meni se čini da su svu tu bučnu hajku na nepostojeće ustaše pokrenuli upravo oni koji su se bojali da ne bi bili podvrgnuti lustraciji koja se sve više najavljuje kao realna i nužna opcija za zakonodavstvo RH. Sjetimo se samo tzv. Lex Perković što je najbolji dokaz kako je udbaško-komunistička guja zapravo još uvijek jaka u Hrvatskoj. U taj kontekst stavljam i progon domoljuba, ne samo gosp. akademika Pečarića i našeg najdomoljubnijeg pjevača Marka Thompsona, nego i mnogih drugih koje se ne prestaje napadati i sotonizirati u javnom hrvatskom prostoru. Mogli bismo nabrajati mnoge …
Mogu reći kako sam i ja jedan od tih, ili se me barem tako percipira. Kad sam recimo na svom fb profilu zatražio ostavku ministra unutarnjih poslova jer je prvi puta na Dan domovinske zahvalnosti, što je ujedno i Dan hrvatskih branitelja, dao privesti od policije hrvatske branitelje koji su mirno uzvikivali ZDS u Kninu, meni su – navodno – jer to nisam nikada primio nego sam samo to pročitao u medijima, odgovorili iz MUP-a da su oni samo postupali po zakonu o remećenju javnog reda i mira, i to u skladu sa sudskom praksom. To je međutim neistina jer postojale su mnoge prakse prije ovog slučaja od 5. kolovoza 2017. kada su sudovi drukčije presudili za taj pozdrav. Smatram da je to čista politička interpretacija jednog zakona koji se ne bi smio politički tumačiti. Naime, zakoni moraju biti jednaki za sve i primjenjivi u smislu, a ne da ih jedna stranka politički tumači ovako, a druga onako.
Dakako, to je odraz i posljedica političke atmosfere u koju nas je dovela nova vladajuća koalicija na koju sam također upozorio svojim krikom u otvorenom pismu Predsjedniku Vlade. Naime, novi koalicijski partner je ultimativno zatražio – i dobio – da se spomen-ploča poginuloj 11-orici branitelja koji su bili i pripadnici HOS-a ukloni iz Jasenovca. Jasenovac je opet druga priča, ali na žalost jer je bio ucijenjen premijer je popustio zahtjevu svojih koalicijskih partnera. A ti mladići koji su izginuli u Jasenovcu nisu se borili za Hrvatsku 1941., nego 1991. Dakle, opet popuštanje jednoj laži.
Inače treba otvoreno reći da su politički zahtjevi predstavnika poražene srpske manjine u RH, a koja je zajedno sa Srbijom i JNA 1991. digla pobunu protiv Hrvatske, a podupire ih i sada srpska službena politika, jer tamo vladaju opet četnici, ali na žalost ih podupire i SPC – utemeljeni na mitovima i lažima. To su ne samo interpretacija Jasenovca, nego i uloga bl. Alojzija Stepinca, ustanka u Srbu a što je proslava pokolja Hrvata a ne antifašistička revolucija, zatim spomenik u Banskom Grabovcu, kao i izmišljanje nepostojećeg logora za ubijanje srpske djece u Sisku. Pitamo se, zašto naša država već jednom ne naloži istragu – ali ne političku nego znanstvenu, pa ako je potrebno i međunarodnu – da znamo što se to stvarno dogodilo npr. u Jasenovcu. Kako je moguće da su „istine“ toliko različite? I zašto se Jasenovac prepušta Srbima da oni govore što je tamo bilo? Naime, i uklanjanje ploče poginulim braniteljima HOS-a takvo je priznanje da je to mjesto na kojem su stradali srpski zarobljenici i što je trajni razlog nametanja krivnje Hrvatima – dok se čini da je istina sasvim suprotna i da bi ju već jednom trebalo iznijeti na vidjelo!
Na žalost naša hrvatska politika ili nema snage ili ne zna odgovoriti svim tim lažima. Trebalo bi donijeti zakon da svi koji su dizali pobunu protiv RH ne mogu sudjelovati ni u kojem obliku u vlasti; zatim bi bilo po meni nužno i da se zatraži isplata ratne štete koju je Republika Srbija nanijela RH u svojoj agresiji, i to kao uvjet bilo kakvoj potpori za ulazak iste u EU; bilo bi nadalje nužno ukinuti povlasticu da srpska djeca u Hrvatskoj uče neku drugu povijest Domovinskog rata negoli što je to povijesna istina; bilo bi potrebno također zabraniti ulazak huškačima i širiteljima laži u RH, ne samo srpskim ministrima i političarima, nego i predstavnicima SPC. Samo bi tako postupala ponosna pobjednica Hrvatska i samo bi tako bilo moguće sačuvati ono što je obranjeno u Domovinskom ratu koji mora ostati jedini temelj moderne Hrvatske, a što imamo u velikoj mjeri zahvaliti hrvatskim braniteljima, među koje svakako ubrajamo i Marka P.Thomspona i akademika J. Pečarića.
I da ponovim rečenicu sa samog početka: O kad bi bilo više takvih ljudi poput Marka i Josipa u Hrvatskoj!
Hvala na pozornosti!
U Zagrebu, 25. listopada 2017.

Više...

KNIN ILI SLUNJ 05.KOLOVOZ PITANJE JE SAD?

Proslava pobjede nad Srpskom agresijom.
Stiže nam 5. kolovoz i opet se vlast pobrinula za dvojbu – gdje ići. Ne tako davno pitanje je bilo Knin ili Čavoglave, a sada evo Knin ili Slunj. Da hoće li se ići tamo gdje poziva vlast ili gdje pjeva Thompson.
Zvonimir Hodak piše: „Oduševio me gradonačelnik Knina Marko Jelić. Jedna nova, moderna rasa lokalnih političara. Nema više Thompsona ni Čavoglava. Kaže progresivni Markan: “Moramo se držati temelja ove države, a to je antifašizam“. Nije Markan bio raspoložen za malo širu eksplikaciju svojih ideja zatucanim ognjištarima kao recimo Miši Krstičeviću iz Ploča. On je iz okolice Knina i zna da su antifašisti iz 4. Splitske isprašili antifašiste Mile Martića. Znači, ne samo građanski rat nego pomalo čak i bratoubilački. Udari brat na brata. Brat Jozo na brata Jovana. A ni jedan nije imao pojma što danas progresivni gradonačelnik zna. Rat je bio odlučen još 1943.g. negdje u balkanskim gudurama kad je ZAVNOH donio odluku i zadužio Maršala da najkasnije do 1974.g. donese Ustav po kojem će najkasnije do 5. kolovoza 1995.g. Hrvatska postati nezavisna država. Hrvatska, a rijeka Sava neka teče uzvodno sve do Beograda.
Da je u ta kozmička vremena barem Marko Jelić bio nekakav faktor X pa da objasni Gotovini i ostalim slijepcima da je rat buržoaski recidiv, da su pametni ljudi još u 1993.g. pozvali Tuđmana da bude malo više miroljubiv pa da za ministra obrane imenuje Slaveka Goldsteina, da smo svi na istoj strani i Martić, i Mladić,i Zoran Erceg,i Heni Erceg, kapetan Dragan, Ađić, Kadijević, Milošević, Stanimirović, Veselin Šljivančanin, Mate Granić, Josip Manolić, Stipe Mesić, Đakula, Stanimirović itd., te da ista banka financira i jedne i druge... Čudno je kako je baš Marko Thompson uletio u neki angažman za 5. kolovoza. Možda su ga istarski antifašisti zamolili da im otpjeva “Po šumama i gorama“ u Areni punoj bikova iz Pomplone. Bilo bi previše dosadno sad iznositi zaključke mitskog ZAVNOH-a koji govori o Hrvatskoj isključivo kao jugoslavenskoj republici. U tu šarlatansku priču danas vjeruju Klasić, Jakovina, Markovina i naš Markan Jelić. Možda čak i oni koji su ga izabrali na čelo Zvonimirovog grada.“
Doista je smiješna priča ta Markanova tvrdnja da se mora držati „temelja ove države, a to je antifašizam“. Doista su hrvatski branitelji pobijedili velikosrpski fašizam u Domovinskom ratu, a njemu je problem hrvatski branitelj Marko Perković Thompson. Problem mu je istinski antifašist i vjerojatno zato što zna učinak njegove pjesme „Bojna Čavoglave“ u toj pobjedi i istjerivanju velikosrpskih fašista iz Zvonimirovog grada.
Dakle malo tko može povjerovati da je Markanu do antifašizma. Čini se da on žali za velikosrpskim fašistima koje su iz Knina protjerali hrvatski branitelji. Protjerali ih kao – kako je rekao Slobodan Milošević – zečeve.
Kada je bila dvojba Knin ili Čavoglave stotine tisuća ljudi biralo je Čavoglave.
Samo dvije godine vlast je izdržala s Thompsonom u Kninu. Previše ih je njegov koncert podsjećao na utekle zečeve, pa ga ove godine nema.

A i te dvije godine su pokušali na sve načine napasti Thompsona i „Bojnu Čavoglave“. Prije dvije godine smo ih pokušali zaštiti poznatom Peticijom ZDS. Tada su još i krili da su im Thompson i „Bojna“ bila glavne mete napada. Prošle godine, uvjereni u pobjedu jugo-opcije na izborima to nisu ni krili.
Peticija Predsjednici i Premijeru: Za Dom Spremni.
Mnogi koji su potpisali Peticiju ZDS prije dvije godine imaju probleme i danas. U najnovijem Hrvatskom tjedniku od 27, 07. 2017. ima tekst o napadima na mene, moju obitelj i moje suradnike: Znanstvenici poslali peticiju predsjednici i premijeru zbog "koordiniranje kampanje" protiv ak. Pečarića.
Pismo je slično onima koje je svojevremeno pisao predsjedniku Akademije i Rektoru Zagrebačkog sveučilišta akademik Davorin Rudolf kao predsjednik Odbora za ljudska prava HAZU, a na koje nije dobio nikakvog odgovora. Posebno mi je drago što potpisnici nisu matematičari već sudionici Međunarodne konferencije o transdisciplinarnom inženjerstvu.
Kako su napadnuti i moji suradnici (u pismu se spominje zaustavljeni projekt, a zapravo je zbog mene kažnjeno 36 hrvatskih matematičara), oni su odlučili organizirati međunarodnu konferenciju povodom mog 70-og rođendana (MIA, Zagreb 2018.) od 4. do 8. 7. 2018. U znanstvenom odboru konferencije je 60-ak uglednih matematičara iz cijelog svijeta (Israel, USA, Japan, France, Russia, Australia, Hungary, India, Czech Republic, Spain, Kazakhstan, Korea, Jordan, Italy, P. R. China, Germany, Poland, Georgia, Serbia, Iran, Romania, Pakistan, Sweden, Finland, Ireland, Canada, Croatia) svi redom urednici ili glavni urednici u časopisima koji su na svjetskim listama.
A kad već odgovor nije dobio akademik Davorin Rudolf i to kao predsjednik Odbora za ljudska prava HAZU teško da će se ispuniti želja jednog velikog hrvatskog domoljuba koji mi je napisao:
Poštovani Akademiče,
Primite moju potporu s obzirom na pismo Predsjednici i predsjedniku Vlade. Vidio sam to na web-str. Narod. Drago mi je i nadam se da će polučiti uspjeh. Pozdrav iz mog rodnog ...
Meni je zanimljivo samo pitanje hoće li kolege iz svijeta uopće dobiti nekakav odgovor. Podsjetit ću kako su brojna moja pisma i tiskana su u mojim knjigama „Pišem pisma, odgovora nema 1 i 2“.
Kao što su glupi napadi tzv. antifašista koji su po pravilu podržavali velikosrpsku fašističku agresiju na Hrvatsku, takvi su i napadi kojima smo izloženi mi potpisnici pomenute peticije. Čak sam predlagao da ravnatelj bolnice u Vrapču procijeni te napade iz HRZZ-a i moje odgovore i ustanovi tko je tu podoban za njegovu bolnicu – ja ili članovi Upravnog odbora HRZZ-a.
Uslijedio je i napad u Hrvatskom saboru koji je pokazao da ni moja Akademija (HAZU) nije baš „čista“ u svemu tome. Zapravo, vjerojatno je to što su u Saboru spominjali Peticiju ZDS samo dobar izgovor jer mnogima od njih nije draga moja uloga u neizboru prof. dr.sc. Iva Goldsteina za redovitog člana HAZU-a.
Svoja pisma sam objavljivao i po raznim hrvatskim portalima, tako da nisu izostala mnogobrojna pisma podrške. Npr. istog dana kada je u Hrvatskom tjedniku objavljen gornji tekst dobio sam slijedeču poruku:
Poštovani Akademiče!
Tvoja ljudska uzvišenost koju je u ova bremenita vremena teško dosegnuti, tjera me da ti poželim svaku životnu radost i novu mladost...

ŽELIM DA TE ZDRAVLJE PRATI
POPUT TVOGA UMA BISTROG
KOJI NEDA DA DOM BLATI
LAŽ KROZ POVIJEST GADA ISTOG.
ŽELIM DA TE LJUBAV NOSI
DOMOLJUBE ZA DOM SPREMAN
KOJA LAŽ I MRŽNJU KOSI
ŠTO IH SIJE JUGONEMAN.
PODRŠKU TI ŽELIM DATI
DIČNE BOKE SLAVNI SINE
JER TE RODI MILA MATI
ZA LET LJUDSKI U VISINE...

Autor: Vicko Goluža

Thompson svaka proslava u drugom gradu.

Thompson je na najnoviji napad odgovorio tako da misli svoje koncerte organizirati svake godine u drugom mjestu. Meni je ipak žao za Čavoglavama. Ako ništa drugo, mnogi su tada na moru pa im je lakše doći u Čavoglave. Naravno, volio bih da nisam u pravu i da se ostvari želja organizatora da koncert u Slunju bude istovjetan onima u Čavoglavama:
Jer su ti Thompsonovi koncerti u Čavoglavama bili nešto doista posebno, i mnogi nisu bili sretni što je prethodne dvije godine išao s njim u Knin.
S druge strane koncerti u Čavoglavama su jasno pokazivali kako vlast vodi politiku koja nije prohrvatska. Doista je smiješno da ne može Predsjednik Vlade, poput gradonačelnika Dubrovnika Mata Frankovića izgovoriti jednu, jednostavnu rečenicu: Ako ZDS nije smetao 1991. godine, zašto bi smetao danas?
A prava istina je da je njima ZDS i HOS smetao i 1991. i danas, smetali su i i tada i danas svi branitelji jer su se suprotstavili onima koji su se borili za voljenu im Jugoslaviju tj. Srboslaviju.
Da, možda je i ovogodišnji izbor Slunja ustupak hrvatskoj vladi da se jasnije odredi prema hrvatskim nacionalnim interesima.

Više...

„Ništa se još promijenilo nije“ Od Todorića, Barišića do Thompsona

Najvažnija poruka koju večeras 26.svibnja 2017. g. hoću prenijeti jest da ste Vi u Hrvatskoj izloženi jednoj trajnoj podmukloj manipulativnoj kampanji, uglavnom preko dirigiranih medija. Teško je govoriti o ciljevima takve kampanje. Jedan od njih je sigurno stvaranja ozračja trajnog kaosa u kojemu je upravljanje državom jako otežano, pa su stvarne reforme teško ostvarive. To je pogodno okruženje za one koji hoće zadržati svoje pozicije.

Više...

Prijava or Sign up