Prijava

BOSNA I HERCEGOVINA DRŽAVA HRVATA SRBA I BOŠNJAKA

Svaki Hrvati, ako je iti malo domoljub, mora osjećati nestabilnost u Bosni i Hercegovini. Evo, i Amerikanci vide da je u samoj državi teško naći jedno stanje, u kojem bi zavladao dugoročan mir. Mi Hrvati smo pozvani da na svekolike načine proživljavamo Bosnu i Hercegovinu.
Osnovno i jedino što moramo učiniti: različitim mehanizmima zaustaviti useljavanje domicilnog stanovništva na područja današnje Hrvatske. Ako se taj i takav exodus bude i dalje širio, sve političke djelatnosti padaju u vodu. Stanovništvo je temelj i Rasadnik očuvanja svega živog i neživog na određenom prostoru. Ratno stanje nam je bilo razumno za mogući pokušaj pomicanja pučanstva sa točke a do točke b, ali u mirnodopskom stanju to može biti pogubno. Kažu da bi za Bosnu i Hercegovinu bilo idealno humano preseljenje od točke a do točke b.
Kad se sve sabere i pogleda zemljopisna karta, onda bi to mogla biti jedna od odskočnih daski za mogući napredak u rješavanju te složene situacije. Humano preseljenje kad je u pitanju Hrvatska strana tendira u sebi i mogućnost povratka autohtonih Hrvata iz Bosne i Hercegovine u svoje zavičaje, iz sadašnje Hrvatske, u svoje doline, u svoje povijesne jedinice, u svoju zemlju u cjelini. Teritorij je vezana za živi stvor, tamo gdje obitava biljni i ljudski stvor i svaki drugi stvor, od Boga jednog i jedinstvenog. Možete donositi milijune Deklaracija, milijune preporuka, stotine stranačkih skupova, ali ako nemate žive stvorove, koji oplođuju taj i takav prostor, sve je prašina, sve je pustinja, sve je pješčani sat, ništa se neće pokrenuti s mjesta.
Svi znamo, ali to posebice znaju Hrvati iz Bosne i Hercegovine, da je nad njima Damaklov mač, da ga oni jedino mogu odbaciti, i to velikom i najvećom žrtvom, a to je povratak na svoja ognjišta.
Vrlo je milo i lijepo znati da u Tomislavgradu i dalje izlazi i vjerski list na tu temu, a zove se:

OGNJIŠTA.

Ognjište kao dio zemaljske kore, na kojem bivaju živi stvorovi, rade i mole se Bogu.
Ako ih dospije kakva ugroza, oni se dižu i podignu Ustanak.
Tako je dobar primjer iz tridesetih godina kad su hrabri Ličani podigli Velebitski ustanak.
Ne dao Bog da se u skoroj budućnosti bude morao dizati sličan ustanak u zaštitu hrvatskih prava, pa ako hoćemo biti demokrati i prava Srba i prava Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
Svaka nepravda donosi nesagledive posljedice jednima, drugima i trećima.
Koliko god izgledalo da ovakvi primjeri humane politike mogu biti idealizmi i nemoguća egzistencija, oni su u tolikoj mjeri vrijedni, jer mogu dovesti skupine u ravnopravan položaj i to u početnoj fazi djelovanja i opstojnosti.
Ovih nekoliko obzornih ideja, trebaju zamisliti svakog dobronamjernog Hrvata, a skupinama Hrvata iz Bosne i Hercegovine i velike glavobolje.
Bolest glave ne liječi se lijekovima, već promjenom stila života.
Promijene u Bosni i Hercegovini neće se riješiti lijekovima iz Hrvatske, bili oni lijekovi iz Plive ili Belupa, već konkretnim zemaljskim zaokretom.
Hrvati s obzirom da su prvi zagazili tlo Bosne i Hercegovine, imaju možda i najviše početno pravo.
To pravo treba osvijestiti u dušama i pomicati se korak po korak.
Ovdje svaka vojna ili druga operacija donosi goleme štete, svakom narodu u tim prostorima.
Kako je Bosna i Hercegovina prostor u kojem se moli Boga, na tri načina u istoj nadi, to može biti olakšavajući faktor stabilnosti.
Onaj tko moli Boga i na ovaj i na onaj način, je jednako vrijedan u Vječnom eshatonu.
Svi smo pozvani dati svoj prilog, netko manje a netko više.
Možemo slobodno parafrazirati, pokojnog splitskog nadbiskupa doktora, Franu Franića:

ALI DRUGOG PUTA NEMA.

Ta njegova znamenita teza, koju je on plasirao i na Drugi Vatikanski Sabor, uvijek dobro dođe.
Ona je egzistencijalna i za pojedince, obitelji, krajeve, kao i za pojedine narode.
Nada dolazi iz ljubavi, a ljubav čine konkretna djela
Zato smo pozvani svi radi stabilnosti Bosne i Hercegovine, uzet k srcu staru latinsku:

ACTA NON VERBA.
(Djela a ne riječi).

Tako neka bude!

Ivica Jurjević

Više...

Prijava or Sign up