Prijava

Govor sisačkog biskupa Mons. Vlado Košića

  • Objavljeno u Politika

Volio bih kad bi bilo više takvih hrabrih ljudi kao što su proslavljeni pjevač Marko Perković Thompson i akademik Josip Pečarić.
Oni koji nemaju argumente željeli bi ih silom ušutkati: tako zabranjuju koncerte proslavljenom pjevaču Marku, uručuju mu kaznene prijave zbog remećenja javnog reda i mira, difamiraju njegov ugled i proglašavaju njegov rad – ni manje ni više nego fašističkim; također protiv akademika Pečarića takvi rade svim sredstvima samo da ga ušutkaju, progone mu obitelj i – najčešće ga ignoriraju. Međutim oba ova velika čovjeka, Hrvata i domoljuba, ljudi su s kojima se naša Domovina treba ponositi. Možda će tek u budućem vremenu, kad se oslobodimo – kako pjeva biskup Ante Ivas – svih tih izdajica, krivokletnika, varalica, također i – kako pjesnički kaže Anto Kovačević – svih drpislava, tek će u budućoj, mirnijoj povijesti Hrvatske ovi naši velikani Marko i Josip dobiti svoje pravo mjesto, mjesto najvećeg poštovanja.
Jedno je sigurno: njih obojicu rese hrabrost u zastupanju istine i ljubav prema domovini koja nije fraza ni interes. Također, rekao bih, resi ih i spremnost na podnošenje trpljenja, osporavanja, podmetanja za istinu i pravednost. Dok se Josip uglavnom s tim prijetnjama bori humorom i ironijom, Marko odgovara svojim osporavateljima - pjesmom.
Ova knjiga svjedok je veličine upravo ove dvojice hrvatskih ljudi, svjedok o poštenim ljudima u nepošteno vrijeme, o velikim ljudima u vremenu malih duša, o drskosti nekolicine koji se usudiše biti hrabri u vremenu izdaje. Zato će njihov trag biti nadahnuće budućim naraštajima i za dvadeset i trideset godina o njima će se pisati knjige, snimati filmovi i oni će biti primjer srčanosti u borbi sa zlom koje uništava istinu i našu domovinu.
Da je Marko heroj, prepoznali su i branitelji, među koje se i on ubraja jer je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i prva sad već legendarna pjesma Bojna Čavoglave nastala je u tom vremenu. Branitelji su mu naime nedavno darovali Veliku zlatnu plaketu za hrabrost, na čemu mu i ja ovdje javno čestitam!
ZDS
Uz pjevača Marka i akademika Josipa povezuje se pozdrav „Za dom spremni!“. Zanimljivo je zašto i tko osporava taj domoljubni pozdrav i kako postupa država. Najprije valja reći da je spontano taj pozdrav upotrebljavan u Domovinskom ratu, i to ne samo od pripadnika HOS-a koji su ga uzeli i u svoj grb, nego i od Tigrova i Gromova. Postoje snimke na Youbutu o tome. Tada, interesantno, to nikome nije smetalo. Ni to što je Marko u svojoj prvoj domoljubnoj pjesmi Bojna Čavoglave upotrijebio taj poklič. Tek odprije dvije-tri godine započela je hajka i na Marka i na taj pozdrav, optužujući sve koji ga upotrijebe za ustaštvo i fašizam. Najprije, treba reći da ustaštvo nije bio fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države, o čijoj su se naravi kao državi pozitivno izrazili i bl. Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman, ali te su postrojbe to činile svim „dopuštenim i nedopuštenim sredstvima“, što je bio dio njihove zakletve. Ta ilegalnost odnosno nedopuštena sredstva svakako nisu za nas kršćane prihvatljiva, kao ni zločini koje su počinili, a koje Crkva osuđuje, premda treba reći da je to bio odgovor na brojne četničke i partizanske zločine. Zašto je međutim došlo posljednjih godina do javnog političkog i policijskog progona pozdrava ZDS i onih koji ga upotrijebe – a u Domovinskom ratu i kroz 25 godina poslije rata se to nije događalo? Sjetimo se tužbi koje je protiv Joa Šimunića podigla udruga ‘Korak ispred’ iz Rijeke, na čijem je čelu Srbin Zoran Stevanović. Nadalje, sjetimo se kako je srpski političar Vulin u više navrata prozivao aktualnu Hrvatsku zbog „ustašizacije i fašizacije“. To su činili i drugi srpski, pročetnički političari. No, povod su im dali zapravo hrvatski političari koji su, na čelu s bivšim predsjednikom države pa onda i predsjednikom Vlade – najprije u židovskom Knesetu, pa potom pri formiranju nove Vlade s Karamarkom na čelu – optuživali Hrvate zbog „ustaške guje“ i „skretanja u ustaštvo“. Za sve to nije bilo dokaza, ali je s druge strane bilo sve više dokaza da je u strukturama vlasti u RH još mnogo udbaša i zločinaca koji su likvidirali mnoge Hrvate kako u inozemstvu tako i u Hrvatskoj i BIH ili su njihovi sinovi. I meni se čini da su svu tu bučnu hajku na nepostojeće ustaše pokrenuli upravo oni koji su se bojali da ne bi bili podvrgnuti lustraciji koja se sve više najavljuje kao realna i nužna opcija za zakonodavstvo RH. Sjetimo se samo tzv. Lex Perković što je najbolji dokaz kako je udbaško-komunistička guja zapravo još uvijek jaka u Hrvatskoj. U taj kontekst stavljam i progon domoljuba, ne samo gosp. akademika Pečarića i našeg najdomoljubnijeg pjevača Marka Thompsona, nego i mnogih drugih koje se ne prestaje napadati i sotonizirati u javnom hrvatskom prostoru. Mogli bismo nabrajati mnoge …
Mogu reći kako sam i ja jedan od tih, ili se me barem tako percipira. Kad sam recimo na svom fb profilu zatražio ostavku ministra unutarnjih poslova jer je prvi puta na Dan domovinske zahvalnosti, što je ujedno i Dan hrvatskih branitelja, dao privesti od policije hrvatske branitelje koji su mirno uzvikivali ZDS u Kninu, meni su – navodno – jer to nisam nikada primio nego sam samo to pročitao u medijima, odgovorili iz MUP-a da su oni samo postupali po zakonu o remećenju javnog reda i mira, i to u skladu sa sudskom praksom. To je međutim neistina jer postojale su mnoge prakse prije ovog slučaja od 5. kolovoza 2017. kada su sudovi drukčije presudili za taj pozdrav. Smatram da je to čista politička interpretacija jednog zakona koji se ne bi smio politički tumačiti. Naime, zakoni moraju biti jednaki za sve i primjenjivi u smislu, a ne da ih jedna stranka politički tumači ovako, a druga onako.
Dakako, to je odraz i posljedica političke atmosfere u koju nas je dovela nova vladajuća koalicija na koju sam također upozorio svojim krikom u otvorenom pismu Predsjedniku Vlade. Naime, novi koalicijski partner je ultimativno zatražio – i dobio – da se spomen-ploča poginuloj 11-orici branitelja koji su bili i pripadnici HOS-a ukloni iz Jasenovca. Jasenovac je opet druga priča, ali na žalost jer je bio ucijenjen premijer je popustio zahtjevu svojih koalicijskih partnera. A ti mladići koji su izginuli u Jasenovcu nisu se borili za Hrvatsku 1941., nego 1991. Dakle, opet popuštanje jednoj laži.
Inače treba otvoreno reći da su politički zahtjevi predstavnika poražene srpske manjine u RH, a koja je zajedno sa Srbijom i JNA 1991. digla pobunu protiv Hrvatske, a podupire ih i sada srpska službena politika, jer tamo vladaju opet četnici, ali na žalost ih podupire i SPC – utemeljeni na mitovima i lažima. To su ne samo interpretacija Jasenovca, nego i uloga bl. Alojzija Stepinca, ustanka u Srbu a što je proslava pokolja Hrvata a ne antifašistička revolucija, zatim spomenik u Banskom Grabovcu, kao i izmišljanje nepostojećeg logora za ubijanje srpske djece u Sisku. Pitamo se, zašto naša država već jednom ne naloži istragu – ali ne političku nego znanstvenu, pa ako je potrebno i međunarodnu – da znamo što se to stvarno dogodilo npr. u Jasenovcu. Kako je moguće da su „istine“ toliko različite? I zašto se Jasenovac prepušta Srbima da oni govore što je tamo bilo? Naime, i uklanjanje ploče poginulim braniteljima HOS-a takvo je priznanje da je to mjesto na kojem su stradali srpski zarobljenici i što je trajni razlog nametanja krivnje Hrvatima – dok se čini da je istina sasvim suprotna i da bi ju već jednom trebalo iznijeti na vidjelo!
Na žalost naša hrvatska politika ili nema snage ili ne zna odgovoriti svim tim lažima. Trebalo bi donijeti zakon da svi koji su dizali pobunu protiv RH ne mogu sudjelovati ni u kojem obliku u vlasti; zatim bi bilo po meni nužno i da se zatraži isplata ratne štete koju je Republika Srbija nanijela RH u svojoj agresiji, i to kao uvjet bilo kakvoj potpori za ulazak iste u EU; bilo bi nadalje nužno ukinuti povlasticu da srpska djeca u Hrvatskoj uče neku drugu povijest Domovinskog rata negoli što je to povijesna istina; bilo bi potrebno također zabraniti ulazak huškačima i širiteljima laži u RH, ne samo srpskim ministrima i političarima, nego i predstavnicima SPC. Samo bi tako postupala ponosna pobjednica Hrvatska i samo bi tako bilo moguće sačuvati ono što je obranjeno u Domovinskom ratu koji mora ostati jedini temelj moderne Hrvatske, a što imamo u velikoj mjeri zahvaliti hrvatskim braniteljima, među koje svakako ubrajamo i Marka P.Thomspona i akademika J. Pečarića.
I da ponovim rečenicu sa samog početka: O kad bi bilo više takvih ljudi poput Marka i Josipa u Hrvatskoj!
Hvala na pozornosti!
U Zagrebu, 25. listopada 2017.

Više...

Biskup dr. Košić odgovorio na kritike upućene premijeru Plenkoviću

Mosn. biskup dr. Vlado Košić na otvoreno pismo koje je postiglo veliki odjek u javnosti osvrnuo se i u današnjoj propovijedi.
“Pitamo se kuda to smijemo sve doći, gdje je ta granica koja predstavlja našu ovlast i granicu dobivenu od Krista.
Nekada se, a čini se i danas, u čitavim gradovima i selima, s pjesmama i molitvama, prolazilo noseći pokaznicu i u njoj kruh života. Jesmo li se mi to uplašili da smijemo predaleko pa obiđemo samo crkvu i u nju se vratimo?
Hoćemo li tako reći da mislimo da nije prikladno da se mi kršćani previše miješamo u društveni život našega grada, naše domovine, našega svjetovnog života? Imamo li mi tu neku bojazan koja je ostala još iz doba kada je totalitarni bezbožni sustav zabranjivao Crkvi miješanje u svjetovne stvari? Ili smo podložni medijima i onima u javnom životu koji danas ne vole Crkvu pa na svaki njezin iskaz brige za opće dobro zajednice društva prišivaju nedozvoljeno miješanje u društvena i politička pitanja?”,
“Na to je pitanje teško odgovoriti, gdje je ta granica, do koje mjere smo svjedoci Krista i njegovih vrijednosti koje smo dužni živjeti i svima svjedočiti. Ipak, ako u dobrom duhu željni pomoći, željni prožeti naše društvo Evanđeljem, ulazimo u svjetovna područja onda to nije samo nama dopušteno, nego naša obveza. Dakako, s blagošću i sviješću služenja”, rekao je biskup Košić.
Možemo napomenutu da premijeru Plenkoviću i HDZ-u nije nimalo smetalo kada je biskup za parlamentarne izbore jasno poručio vjernicima da ne glasaju za SDP. Tada je Plenković rekao da crkva može iznijeti svoje stavove i da ga to ne smeta.
Zbog mnogih političkih pogrešaka i nepokolebljive obrane dvaju ministara te izglasavanja zakona Lex Agrokor. U situaciji kada su Plenkovića napustili najbliži suradnici iz vrha HDZ-a Bruna Esih, Zlatka Hasanbegovića, generala Željka Glasnović, a sada i Davor Ivo Stiera zbog koaliranja s HNS-om.
Pregovorima između Plenkovića i Ivana Vrdoljaka koji su trajali mjesecima na koja je upozoravao Most i u kojima je konzultirana Vesna Pusić koja je o konzultacijama i pregovorima sve potvrdila na TV, koja ima sasvim suprotne političke stavove.
Zaklinjanje na vrijednosti demokracije i kršćanstva, a istovremeno koalirati sa strankom koja ima sasvim druge svjetonazore je neprihvatljivo i najobičnija prijevara birača HDZ-a. Sjetimo se kako je predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak urlao za govornicom Sabora i tražio ostavke ministara Pavo Barišića i Zdravka Marića, dok je iza leđa svoje kolegice Mrak Taritaš koja je zbog toga izgubila izbore protiv Bandića, pregovarao s HDZ-om.
Sjetimo se kako je zbog ministra financija Zdravka Marića premijer Plenković srušio četiri ministra Mosta, jer je rekao da stoji iza svoje vlade i njezinih ministara.
Ispravno je biskup to nazvao političkom prostitucijom jer je to najstariji trgovinski zanat na svijetu onaj tko tako nepošteno radi poništava sve svjetonazore i treba se sramiti, a ne da ga političari brane, a biskupa koji je otvoreno uputio kritiku ti isti napadaju.
Ministar vanjskih poslova Stier postavio je konačno nakon dvije godine veleposlanika u Moskvi i otputovao da smiri zahlađene odnose s Rusijom.
Premijer Andrej Plenković je odmah nakon tjedan dana ponovno napao Rusiju i pozvao Ukrajinskog premijera Volodimira Grojsmana u Zagreb gdje je opet najavio rješenje problema između Ukrajine i Rusije i mirne implementacije Krima u Ukrajinu.

Ponovno je iz Moskve dobio pljusku 17.06.2017. g. i oštar odgovor Moskve da se ne miješa u unutrašnje poslove druge države, kao jednog od glavnih postulate statuta Ujedinjenih nacija.
To samo dokazuje da biskup Košić ispravno razmišlja, kada sva opozicija šuti biskup Košić javno ukazuje na pogrešnu nacionalnu i vanjsku politiku koju provodi Hrvatska vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem.

Više...

Biskup Košić

"Ovim koaliranjem s dojučerašnjim neprijateljem, da biste spasili svoju Vladu, Vi ste pokazali potpunu neosjetljivost za osjećaje i za vrijednosti koje gaji većina hrvatskoga naroda", poručio je Košić Plenkoviću u otvorenom pismu.
Takvim potezom Plenković će dobiti kratkoročno produljenje života svoje Vlade, ali će dugoročno izgubiti vjerodostojnost, što je bio moto njegove kampanje. "Ja to zovem političkom prostitucijom", ističe sisački biskup.
Košić također optužuje Plenkovića da se lišio Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, "ljudi visoke moralnosti i zavidnog domoljublja", a uzeo u svoj klub "one koji su zagovornici optužbi na račun hrvatskoga naroda, koji su protiv života, koji nemaju nacionalnog osjećaja".
"Molim Vas stoga da više ne ističete da je Vaša stranka demokršćanska – jer od sada, ili barem dok ju Vi vodite, to više nije. Zar je demokršćanski da ste uveli za svoga potpredsjednika čovjeka koji sudjeluje u gay paradi, a riješili ste se čovjeka koji je sudjelovao u hodu za život", pita Košić premijera.
Sisački biskup također zamjera šefu HDZ-a "katastrofalno zanemarivanje grada Siska", u kojem se prije izbora vodio rat između dviju frakcija HDZ-a, zbog čega je na izborima pobijedila kandidatkinja SDP-a Kristina Ikić Baniček, koju Košić naziva "drugaricom gradonačelnicom".
"Vama nije stalo do naroda, koji je 86 posto katolički, i to me brine jer smatram da ste pošli krivim putem te sam imao potrebu to Vam reći, premda se ne nadam da ćete o tome razmisliti i promijeniti stavove, što bih volio", završava Košić svoje pismo Plenkoviću.

Više...

Prijava or Sign up