Prijava

NEMA PREGOVORA SA SLOVENIJOM EX-YU JE DOGOVORILA SA ITALIJOM MEĐUNARODNE GRANICE NA MORU 1968 g.

NEMA PREGOVORA SA SLOVENIJOM EX-YU JE DOGOVORILA SA ITALIJOM MEĐUNARODNE GRANICE NA MORU 1968 g. NEMA PREGOVORA SA SLOVENIJOM EX-YU JE DOGOVORILA SA ITALIJOM MEĐUNARODNE GRANICE NA MORU 1968 g.

Kao diplomatu nije mi jasno oko čega se mi prepiremo sa Slovenijom, oko nečega što je naše međunarodno pomorsko pravo, a ne Slovensko. Prema tome to nije njihovo pravo već želja da nam uzmu dio kopna i mora te izlaz u međunarodne vode.
Granica je međunarodno dogovorena između Jugoslavije i Italije Osimskim ugovorom 1968.g. koju je potpisala EX-YU i ratificirao Slovenski parlament. A kao sljednik se mora pridržavati Međunarodnog ugovora, upravo na ono na što pozivaju Hrvatsku.
Prema Osimskom ugovoru za koji Slovenija nikada nije dovela u pitanje čvrsto je određena međunarodna morska granica između Italije, Slovnije i Hrvatske. Tim više što Slovenija graniči kopnom s Italijom, kod Trsta.
Da napomenemo Osimskim Ugovorom je ukinuta zona A i zona B Trsta kao slobodnog grada.
Tim više Slovenija ima pravo tražiti izlaz u međunarodne vode preko talijanskog mora. Međutim Slovenija u zahtjevu traži kopneni dio Hrvatske na rijeci Dragonji čiji se tok mijenjao i 2/3 Piranskog zaljeva te izlaz u međunarodne vode.
Prema međunarodnoj konvenciji o pravu mora nema načina da bi Slovenija dobila takvo pravo preko Italije niti Hrvatske, koje regulira navedena Konvencija Ujedinjenih Nacija čiji smo članovi sljednici i potpisnici kao i Slovenija.
Prema zahtjevima Slovenije po istom principu takva prava mogu zatražiti Austrija i Mađarska s kojima smo bili u istoj državi jer niti oni nemaju izlaz u međunarodne vode.
Smatramo da nemamo što pregovarati o odluci Arbitražnog suda s razloga jer se Arbitražni sud sastoji od izbora glavnog suca na kojeg moraju pristati obje strane u sporu, Hrvatska i Slovenija koji su odabrali arbitara francuskog suca Gilberta Guillaumea.
Zatim prema postupku svaka strana postavlja svojeg arbitra suca i oni sačinjavaju sud. Princip Arbitraže je dobrovoljan u kojem dvije strane izražavaju slobodnu volju da se spor riješi na arbitraži.
Ukoliko jedna strana povuče svojeg suca koji napušta sud, tada u sudu više nema strane koja je pristala na arbitražu i sud se mora raspustiti.
Poznato je kako je Slovenska strana korumpirala dva suca i glavnog suca Gilberta Guillaumea. Nakon što je CIA pustila snimku u javnost u kojoj se razvidno čuje kako Slovenska strana podvaljuje dokumente što je kazneno djelo i dogovara sa sucima rješenje spora u Slovensku korist.
Hrvatska bi u arbitraži o granici sa Slovenijom mogla izgubiti dvije trećine Savudrijske vale, kao se navodi u snimci slovenske diplomatkinje i suca, ako je suditi prema audiosnimci. Iz snimke se može zaključiti da je predsjednik suda Gilberta Guillaume u ranoj fazi postupka izjavio kako su Slovenci dobili ono što su htjeli na moru.
Kako je javila RTV Slovenije, Jernej Sekolec, slovenski predstavnik u Arbitražnom sudu, dao je ostavku na tu dužnost, a ostavku je dala i slovenska opunomoćena predstavnica za praćenje arbitraže i službenica slovenskog ministarstva vanjskih poslova Simona Drenik, potvrđeno je u Ljubljani.
Od Ministarstva vanjskih i europskih poslova zatraženo je da žurno obavijesti partnerske države i Europsku komisiju o postupcima slovenske strane koje su dovele do potpunog gubitka vjerodostojnosti Arbitražnog suda. Hrvatska diplomatski do danas govori o kontaminaciji, a tereba otvoreno reći da se radi o korupciji.
Potrebno je da naš MVP glasno i jasno kaže da se radi o KORUPCIJI arbitražnih sudaca. I još tada je trebalo tražiti se da se sud raspusti i da se kazni predsjednika Gilberta Guillaumea, Jernej Sekoleca i Simonu Drenik, koji su podnijeli ostavku I tako priznali ilegalno kazneno djelovanje u arbitraži.
Takvo mišljenje zastupa i akadedmik Davorin Rudolf bivši predsjednik Hrvatske komisije.
Slovenski premijer Miro Cerar izjavio je kako njegova vlada nije bila informirana o tajnim razgovorima slovenskog člana Arbitražnog suda Jerneja Sekoleca i službenice Ministarstva vanjskih poslova Simone Drenik. Najavio je da će tražiti njihovu odgovornost. Međutim do danas nitko od njih nije kažnjen.
Govoreći o mogućem raspletu diplomatskog skandala, Cerar je istaknuo da se on osobno i sadašnja vlada zauzimaju za nepristrano i neovisno djelovanje arbitraže o granici te da će zato i ubuduće učiniti sve za takvu orijentaciju suda. Cerar se osvrnuo na neke ocjene u Sloveniji da je Večernji do svog materijala došao od hrvatskih obavještajnih službi, rekavši: 'To da netko povezan s hrvatskom stranom koristi špijunske metode čini mi se nečuvenim', kazao je Cerar.
Bivši slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel skandal je ocijenio sramotom za slovensku stranu. Rupel je u razgovoru za POP-televiziju kazao da mu je neshvatljivo kako je slovenska politika u tom slučaju pokazala nesposobnost, dodavši da bi za posljedice trebali odgovarati ljudi koji savjetuju premijera Miru Cerara, ali da je "negativnu ocjenu" zbog međunarodne afere zaslužio i ministar vanjskih poslova Karl Erjavec. 'Svi prisluškuju svakoga, ne treba biti naivan', kazao je Rupel, ali je dodao da je potrebno reformirati slovensku obavještajnu službu SOVA koja nije Sokolcu i Drenik pružila adekvatnu kontraobavještajnu zaštitu, te da je slovenska politika ispala naivna jer je trebala unaprijed pretpostaviti ovakvu situaciju.
U to vrijeme ministrica Vesna Pusić je odbacila hrvatsku odgovornost odgovorajći na novinarsko pitanje "Za cijelu stvar saznala sam jučer u novinarima" a ni jučer ni danas ne mogu sa stopostotnom sigurnosti tvrditi da je to točno", iako nažalost ide sve u tom pravcu. Iz čega je vidljivo da taj posao nije obavila Hrvatska tajna služba.

Sudac Gilbert Guillaume u Palači mira u Haagu pročitao je presudu o graničnom sporu Hrvatske i Slovenije prema kojoj je većina Piranskog zaljeva pripala Sloveniji, koja je dobila i izlaz na otvoreno more, a Sveta Gera je hrvatski teritorij. Sud je definirao i značenje termina 'junction', a troškove arbitražnog postupka snosit će RH i Slovenija.
"Koristim ovu priliku da pozdravim delegaciju jedne od strana. Sa mnom su moji kolege i članovi Tribunala, kazao je sudac Gilbert Guillaume : "Arbitražni sud donosi konačnu presudu u arbitraži Hrvatske i Slovenije u pogledu kopnene i morske granice, odnosno spora o toj granici. 4. 11. 2009. Premijerka RH i premijer RS potpisali su arbitražni sporazum, a svemu je svjedočio švedski premijer, Švedska je tada predsjedavala EU-om. Sporazum su kasnije ratificirale Slovenija i Hrvatska u skladu s ustavnom procedurom. ( To nije točno jer Hrvatska nije potpisala sporazum samo parafirala a do ratifikacije u Saboru nikada nije došlo). Dane su ovlasti Tribunalu da odredi tijek granice, slovenski "junction" na otvoreno more.
Članak 4. kaže da Tribunal mora upotrijebiti međunarodna prava određivanja granica i međunarodno pravo dobrih međususjedskih odnosa. Također, članak 7 arbitražnog sporazuma predviđa da se Hrvatska i Slovenija slažu da će odluka Suda biti obvezujuća za obje strane i sačinjavat će definitivno rješenje spora.
Od 2. do 13. lipnja 2013. održano je ročište u Palači mira gdje su obje strane iznijele stajališta. Tribunal je donio odluku na temelju toga. Predviđa se rješavanje spora između dvije strane. Odluka je složen dokument na 380 stranica. Kao što je običaj, pročitat ćemo samo ključne dijelove presude, a ostale sažeti. Elektronička kopija bit će javno dostupna odmah nakon ovog ročišta.
Tribunal razmatra pravo koje određuje granicu. U ovom slučaju stranke su se složile unutar sporazuma da granicu treba utvrditi prema međunarodnom pravu".
"Tribunal nema pravnu moć da odluči o granici osim da primijeni načela međunarodnog prava", izjavio je sudac Guillaume.

U svojim podnescima stranke su izjavile da većina kopnene granice nije sporna, također se slažu da postoji jedan sporni dio i to je nešto što se odnosi na tromeđu Slovenije, Hrvatske i Mađarske, i na zapadu na ušću rijeke Dragonje.

PROTUZAKONITI IZBOR HRVATSKOG ARBITRA I NASTAVAK ARBITRAŽE

Nakon izlaska Hrvatske iz arbitražnog postupka predsjednik suda Gilberta Guillaumea bez imalo srama nastavio suđenje i sam bez pitanja i suglasnosti Hrvatske odredio Hrvatskog suca arbitra. Što je protuzakonito, jer on nije strana u arbitražnom sporu.
Zašto je to sudac Gilberta Guillaumea učinio? Zato što svaka strana u sporu plaća troškove arbitraže po 50,0 milijuna eura to je ukupno 100.000 eura koje treba potrošiti na plaću tri suca suda i vještake, to je poklonjeni novac od kojeg se ne odustaje niti priznati međunarodni sudac Gilberta Guillaume koji krši moralna načela međunarodnog pravai i javno objavljuje da prihvaća korupciju.
Tim više čudi izjava nekih zemalja kao Njemačke koji su podržali odluku arbitraže, što znači da Njemačka prihvaća načelo provedbe korupcije u Međunarodnom arbitražnom postupku.
Iako nijedna zemlja nema međunarodnu ingerenciju da se miješa u unutrašnje poslove druge države, koje je jedno od naćala iz povelje Ujedinjenih Nacija.
Tako SAD, Britanija i NATO navode da podržavaju Hrvatsku jer se granični sporovi rješavaju bilateralnim putem.
Zato naš MVP treba izvršiti diplomatski napad na načelo pravednosti i napasti one zemlje EU koje javno podržavaju korupciju u međunarodnom pravu.

Karino Hromin Sturm

Hrvatski akademik Karino Hromin Sturm, predsjednik stranke Pokret ZAJEDNO, ekonomist, publicist, politolog i diplomat. Autor je "Strategije razvoja Republike Hrvatske" i "Političke Biblije", za koju je i nominiran za književnu nagradu "Kiklop" 2011., u kategoriji "leksikografsko djelo godine". Autor teorije Dužničkog ropstva.

Prijava or Sign up