Prijava

Govor sisačkog biskupa Mons. Vlado Košića

Volio bih kad bi bilo više takvih hrabrih ljudi kao što su proslavljeni pjevač Marko Perković Thompson i akademik Josip Pečarić.
Oni koji nemaju argumente željeli bi ih silom ušutkati: tako zabranjuju koncerte proslavljenom pjevaču Marku, uručuju mu kaznene prijave zbog remećenja javnog reda i mira, difamiraju njegov ugled i proglašavaju njegov rad – ni manje ni više nego fašističkim; također protiv akademika Pečarića takvi rade svim sredstvima samo da ga ušutkaju, progone mu obitelj i – najčešće ga ignoriraju. Međutim oba ova velika čovjeka, Hrvata i domoljuba, ljudi su s kojima se naša Domovina treba ponositi. Možda će tek u budućem vremenu, kad se oslobodimo – kako pjeva biskup Ante Ivas – svih tih izdajica, krivokletnika, varalica, također i – kako pjesnički kaže Anto Kovačević – svih drpislava, tek će u budućoj, mirnijoj povijesti Hrvatske ovi naši velikani Marko i Josip dobiti svoje pravo mjesto, mjesto najvećeg poštovanja.
Jedno je sigurno: njih obojicu rese hrabrost u zastupanju istine i ljubav prema domovini koja nije fraza ni interes. Također, rekao bih, resi ih i spremnost na podnošenje trpljenja, osporavanja, podmetanja za istinu i pravednost. Dok se Josip uglavnom s tim prijetnjama bori humorom i ironijom, Marko odgovara svojim osporavateljima - pjesmom.
Ova knjiga svjedok je veličine upravo ove dvojice hrvatskih ljudi, svjedok o poštenim ljudima u nepošteno vrijeme, o velikim ljudima u vremenu malih duša, o drskosti nekolicine koji se usudiše biti hrabri u vremenu izdaje. Zato će njihov trag biti nadahnuće budućim naraštajima i za dvadeset i trideset godina o njima će se pisati knjige, snimati filmovi i oni će biti primjer srčanosti u borbi sa zlom koje uništava istinu i našu domovinu.
Da je Marko heroj, prepoznali su i branitelji, među koje se i on ubraja jer je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i prva sad već legendarna pjesma Bojna Čavoglave nastala je u tom vremenu. Branitelji su mu naime nedavno darovali Veliku zlatnu plaketu za hrabrost, na čemu mu i ja ovdje javno čestitam!
ZDS
Uz pjevača Marka i akademika Josipa povezuje se pozdrav „Za dom spremni!“. Zanimljivo je zašto i tko osporava taj domoljubni pozdrav i kako postupa država. Najprije valja reći da je spontano taj pozdrav upotrebljavan u Domovinskom ratu, i to ne samo od pripadnika HOS-a koji su ga uzeli i u svoj grb, nego i od Tigrova i Gromova. Postoje snimke na Youbutu o tome. Tada, interesantno, to nikome nije smetalo. Ni to što je Marko u svojoj prvoj domoljubnoj pjesmi Bojna Čavoglave upotrijebio taj poklič. Tek odprije dvije-tri godine započela je hajka i na Marka i na taj pozdrav, optužujući sve koji ga upotrijebe za ustaštvo i fašizam. Najprije, treba reći da ustaštvo nije bio fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države, o čijoj su se naravi kao državi pozitivno izrazili i bl. Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman, ali te su postrojbe to činile svim „dopuštenim i nedopuštenim sredstvima“, što je bio dio njihove zakletve. Ta ilegalnost odnosno nedopuštena sredstva svakako nisu za nas kršćane prihvatljiva, kao ni zločini koje su počinili, a koje Crkva osuđuje, premda treba reći da je to bio odgovor na brojne četničke i partizanske zločine. Zašto je međutim došlo posljednjih godina do javnog političkog i policijskog progona pozdrava ZDS i onih koji ga upotrijebe – a u Domovinskom ratu i kroz 25 godina poslije rata se to nije događalo? Sjetimo se tužbi koje je protiv Joa Šimunića podigla udruga ‘Korak ispred’ iz Rijeke, na čijem je čelu Srbin Zoran Stevanović. Nadalje, sjetimo se kako je srpski političar Vulin u više navrata prozivao aktualnu Hrvatsku zbog „ustašizacije i fašizacije“. To su činili i drugi srpski, pročetnički političari. No, povod su im dali zapravo hrvatski političari koji su, na čelu s bivšim predsjednikom države pa onda i predsjednikom Vlade – najprije u židovskom Knesetu, pa potom pri formiranju nove Vlade s Karamarkom na čelu – optuživali Hrvate zbog „ustaške guje“ i „skretanja u ustaštvo“. Za sve to nije bilo dokaza, ali je s druge strane bilo sve više dokaza da je u strukturama vlasti u RH još mnogo udbaša i zločinaca koji su likvidirali mnoge Hrvate kako u inozemstvu tako i u Hrvatskoj i BIH ili su njihovi sinovi. I meni se čini da su svu tu bučnu hajku na nepostojeće ustaše pokrenuli upravo oni koji su se bojali da ne bi bili podvrgnuti lustraciji koja se sve više najavljuje kao realna i nužna opcija za zakonodavstvo RH. Sjetimo se samo tzv. Lex Perković što je najbolji dokaz kako je udbaško-komunistička guja zapravo još uvijek jaka u Hrvatskoj. U taj kontekst stavljam i progon domoljuba, ne samo gosp. akademika Pečarića i našeg najdomoljubnijeg pjevača Marka Thompsona, nego i mnogih drugih koje se ne prestaje napadati i sotonizirati u javnom hrvatskom prostoru. Mogli bismo nabrajati mnoge …
Mogu reći kako sam i ja jedan od tih, ili se me barem tako percipira. Kad sam recimo na svom fb profilu zatražio ostavku ministra unutarnjih poslova jer je prvi puta na Dan domovinske zahvalnosti, što je ujedno i Dan hrvatskih branitelja, dao privesti od policije hrvatske branitelje koji su mirno uzvikivali ZDS u Kninu, meni su – navodno – jer to nisam nikada primio nego sam samo to pročitao u medijima, odgovorili iz MUP-a da su oni samo postupali po zakonu o remećenju javnog reda i mira, i to u skladu sa sudskom praksom. To je međutim neistina jer postojale su mnoge prakse prije ovog slučaja od 5. kolovoza 2017. kada su sudovi drukčije presudili za taj pozdrav. Smatram da je to čista politička interpretacija jednog zakona koji se ne bi smio politički tumačiti. Naime, zakoni moraju biti jednaki za sve i primjenjivi u smislu, a ne da ih jedna stranka politički tumači ovako, a druga onako.
Dakako, to je odraz i posljedica političke atmosfere u koju nas je dovela nova vladajuća koalicija na koju sam također upozorio svojim krikom u otvorenom pismu Predsjedniku Vlade. Naime, novi koalicijski partner je ultimativno zatražio – i dobio – da se spomen-ploča poginuloj 11-orici branitelja koji su bili i pripadnici HOS-a ukloni iz Jasenovca. Jasenovac je opet druga priča, ali na žalost jer je bio ucijenjen premijer je popustio zahtjevu svojih koalicijskih partnera. A ti mladići koji su izginuli u Jasenovcu nisu se borili za Hrvatsku 1941., nego 1991. Dakle, opet popuštanje jednoj laži.
Inače treba otvoreno reći da su politički zahtjevi predstavnika poražene srpske manjine u RH, a koja je zajedno sa Srbijom i JNA 1991. digla pobunu protiv Hrvatske, a podupire ih i sada srpska službena politika, jer tamo vladaju opet četnici, ali na žalost ih podupire i SPC – utemeljeni na mitovima i lažima. To su ne samo interpretacija Jasenovca, nego i uloga bl. Alojzija Stepinca, ustanka u Srbu a što je proslava pokolja Hrvata a ne antifašistička revolucija, zatim spomenik u Banskom Grabovcu, kao i izmišljanje nepostojećeg logora za ubijanje srpske djece u Sisku. Pitamo se, zašto naša država već jednom ne naloži istragu – ali ne političku nego znanstvenu, pa ako je potrebno i međunarodnu – da znamo što se to stvarno dogodilo npr. u Jasenovcu. Kako je moguće da su „istine“ toliko različite? I zašto se Jasenovac prepušta Srbima da oni govore što je tamo bilo? Naime, i uklanjanje ploče poginulim braniteljima HOS-a takvo je priznanje da je to mjesto na kojem su stradali srpski zarobljenici i što je trajni razlog nametanja krivnje Hrvatima – dok se čini da je istina sasvim suprotna i da bi ju već jednom trebalo iznijeti na vidjelo!
Na žalost naša hrvatska politika ili nema snage ili ne zna odgovoriti svim tim lažima. Trebalo bi donijeti zakon da svi koji su dizali pobunu protiv RH ne mogu sudjelovati ni u kojem obliku u vlasti; zatim bi bilo po meni nužno i da se zatraži isplata ratne štete koju je Republika Srbija nanijela RH u svojoj agresiji, i to kao uvjet bilo kakvoj potpori za ulazak iste u EU; bilo bi nadalje nužno ukinuti povlasticu da srpska djeca u Hrvatskoj uče neku drugu povijest Domovinskog rata negoli što je to povijesna istina; bilo bi potrebno također zabraniti ulazak huškačima i širiteljima laži u RH, ne samo srpskim ministrima i političarima, nego i predstavnicima SPC. Samo bi tako postupala ponosna pobjednica Hrvatska i samo bi tako bilo moguće sačuvati ono što je obranjeno u Domovinskom ratu koji mora ostati jedini temelj moderne Hrvatske, a što imamo u velikoj mjeri zahvaliti hrvatskim braniteljima, među koje svakako ubrajamo i Marka P.Thomspona i akademika J. Pečarića.
I da ponovim rečenicu sa samog početka: O kad bi bilo više takvih ljudi poput Marka i Josipa u Hrvatskoj!
Hvala na pozornosti!
U Zagrebu, 25. listopada 2017.

Više...

Poruka pape Franje Urbi et Orbi

Nemoj nikada misliti da je borba koju ovdje dolje vodiš beskorisna

Vatikan srijeda, 20. rujna 2017. g. Papa se obratio vjernicima sa ti da im dade ohrabrenje:
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnja kateheza ima temu “odgajanje u nadi”. Stoga ću se izravno obraćati s “ti”, zamišljajući razgovor odgojitelja i oca s mladićem ili bilo kojom osobom otvorenom za učenje.
Promisli, tamo gdje te je Bog zasijao, nadaj se! Uvijek se nadaj. Nemoj se predavati noći: sjeti se da prvi neprijatelj kojega nam je svladati, nije izvan tebe, nego unutar. Zato ne daj prostora gorkim, mračnim mislima. Ovaj svijet je prvo čudo koje je Bog učinio i da je Bog stavio u naše ruke milost novih čudesa. Vjera i nada idu zajedno.
Vjeruj u postojanje najviših i najljepših istina. Pouzdaj se u Boga Stvoritelja, u Duhu Svetom koji sve pokreće prema dobru, u zagrljaju Krista koji čeka svakoga čovjeka na kraju njegova života; vjeruj On te čeka. Svijet napreduje zahvaljujući mnogim ljudima koji su otvorili pukotine (‘probili led’), koji su gradili mostove, koji su sanjali i vjerovali; čak i kada su oko sebe čuli riječi ismijavanja.
Nemoj nikada misliti da je borba koju ovdje dolje vodiš, potpuno beskorisna. Na kraju postojanja ne čeka nas brodolom: u nama pulsira sjeme apsolutnoga. Bog ne razočarava: ako je u naša srca položio nadu, ne želi je utrnuti neprestanom frustracijom. Sve je rođeno da cvjeta u vječnom proljeću. I nas je Bog stvorio da cvjetamo. Sjećam se dijaloga kad je hrast od badema zatražio da mu priča o Bogu, a badem procvjeta.
Gdje god bio, gradi! Ako si na zemlji, ustani! Nikad ne ostani ležati; ustani, dopusti da ti pomognu da se osoviš na noge. Ako sjediš, zaputi se! Ako te paralizira dosada, izagnaj je dobrim djelima! Ako se osjećaš prazan ili ​​obeshrabren, zamoli da Duh Sveti ispuni tvoje ništa.
Izgrađuj mir među ljudima i ne slušaj glas onoga koji sije mržnju i podjele. Ne slušaj te glasove. Ljudska bića, ukoliko različita među sobom, stvorena su da žive zajedno. U protivnostima, strpljivo: jednoga dana ćeš otkriti da je svatko u posjedu djelića istine.
Voli osobe. Ljubi ih jednu po jednu. Poštuj svačiji put, bio prav ili težak, jer svatko ima svoju priču. I svatko od nas ima svoju priču. Svako dijete koje se rodi je obećanje života koji se još jednom pokazuje jačim od smrti. Svaka ljubav koja se javlja je jedna moć za preobrazbu koja teži sreći.
Isus nam je dao svjetlo koje svijetli u tami: brani ga, štiti ga. Ta jedina svijeća najveće je bogatstvo povjereno tvom životu.
Iznad svega sanjaj! Ne boj se sanjati. Sanjaj! Sanjaj svijet koji se još ne vidi, ali koji zasigurno dolazi. Nada vjeruje u postojanje stvaranja koja se proteže do svoga konačnog ispunjenja, kada će Bog biti sve u svemu. Ljudi obdareni maštom poklonili su čovjeku znanstvena i tehnološka otkrića. Izbrazdali su oceane i stupili u zemlje kojima nitko nikada nije kročio. Ljudi koji su gajili nade također su i oni koji su nadvladali ropstvo i na ovu zemlju donijeli bolje životne uvjete. Misli na te ljude.
Budi odgovoran za ovaj svijet i za život svakoga čovjeka. Misli na to kako je svaka nepravda prema siromahu otvorena rana, koja umanjuje i tvoje dostojanstvo. Život ne prestaje tvojom smrću, i u ovom će svijetu doći i drugi naraštaji koji će uslijediti nakon tvoga, i mnogi drugi nakon njih.
Svaki dan od Boga zatraži dar hrabrosti. Sjeti se da je Isus pobijedio strah za nas: On je za nas pobijedio strah! Naš najljući neprijatelj ne može ništa protiv vjere. A kad se u životu nađeš zastrašen nekim teškoćama, sjeti se da ne živiš samo za sebe.
U Krštenju je tvoj život već uronjen u otajstvo Trojstva, a ti pripadaš Isusu. I ako te jednoga dana obuzme strah, ili pomisliš da je zlo preveliko da bi se s njim suočio, jednostavno pomisli da u tebi živi Isus. On je taj koji, preko tebe, svojom blagošću želi pokoriti sve čovjekove neprijatelje: grijeh, mržnju, zločin, nasilje; sve naše neprijatelje.
Uvijek imaj hrabrost istine, ali sjeti se: nisi ni od koga viši. Sjećaj se toga: nisi ni nad kime. Ako bi bio posljednji koji vjeruje u istinu, nemoj se stoga stidjeti ljudskoga društva. Pa, ako bi i živio u tišini pustinjaka, nosi u svom srcu patnju svakog stvorenja. Ti si kršćanin; i u molitvi sve predaj Bogu.
I gaji ideale. Živi za nešto što čovjeka nadilazi. I ako bi ti jednoga dana ti ideali došli na naplatu, ne prestani ih dovoditi u svoje srce. Vjernost sve postiže.
Ako si pogriješio, digni se: ništa nije ljudskije od pogrešaka. I te iste pogreške ne moraju biti tvoj zatvor. Ne budi zatočenik vlastitih grešaka. Sin Božji nije došao radi zdravih, već radi bolesnih: došao je dakle i radi tebe. Ako i dalje budeš griješio, ne boj se, ustani! Znaš li zbog čega? Zbog toga što je Bog tvoj prijatelj.
Ako te obuzme gorčina, čvrsto vjeruj u sve one ljude koji i dalje rade za dobro: u njihovoj se poniznosti krije sjeme novoga svijeta. Druži se s ljudima koji su djetinjeg srca. Uči od njihova oduševljenja i gaji ga [u sebi]. Živi, ljubi, sanjaj, vjeruj i uz Božju milost nikad ne očajavaj.

Više...

IN MEMORIAM MLADEN SCHWARTZ

Mladen Schwartz rodio se je u Zagrebu 1947. godine, u židovskoj obitelji koja se formalno izjašnjavala hrvatskom. Otac Janoš (hebrejski Johanaan) mu je bio partizan i pukovnik JNA koji je od 1948. godine s obitelji živio u Beogradu. Schwartz je u Beogradu odrastao i polazio osnovnu školu i gimnaziju te, kod predstavnika beogradske filijale PRAXIS-usmjerbe, studij filozofije, pedagogije i povijesti umjetnosti, koji je kao jedan od najboljih studenata, okončao diplomiravši opširnom diplomskom radnjom o Anselmovu dokazu Božje opstojnosti. Već kao student surađivao je u novinama i časopisima s političkim i filozofskim prilozima, držao javna predavanja, a nastupao je i na državnoj TV (emisija o Voltaireu). U tisku svoje napise jedno vrijeme potpisivao je pseudonimom Benediktus. Nakon sukoba s vlastima napustio je Jugoslaviju. Jugoslaviju je napustio 7. veljače 1973. godine otišavši u Njemačku, gdje je dobio azil. U njemačkoj je studirao filozofiju na sveučilištima u Freiburgu i Hohenheimu, i uključio se je u redove hrvatske političke emigracije.
Nakon demokratskih promjena 1990. godine vrato se je u domovinu, uključio u Hrvatsku stranku prava i jedno vrijeme uređivao je stranačko glasilo Hrvatsko pravo. Od 1994. do 2003. godine vodio je Novu hrvatsku desnicu (NHD), radikalno desnu političku organizaciju, i bio glavnim urednikom lista Ultimatum!. Nakon objavljene odluke u hrvatskim općilima o raspuštanju Nove Hrvatske Desnice, 2003. godine, koja je ujedno značila, "nakon preko tri desetljeća!", njegovo "povlačenje iz djelatne hrvatske politike i borbe" bavio se je publicističkim radom, objavio je više političko-filozofskih knjiga i nekoliko stotina članaka u tisku. Od 2010. do 2013. godine vodio je internetski blog Schwartze Garde.
Umro je u Zagrebu, nakon duge i teške bolesti 14. rujna 2017. godine.
Političko stajalište
Kao političar i publicist, zastupao je stajalište blisko Konzervativnoj Revoluciji, Novoj Desnici te neofašizmu. Ljevičare u njegovu nastupu osobito je smetala uporaba nacionalističkih sintagmi. Kritizirao je liberalnu parlamentarnu demokraciju, navlastito političke stranke (višestranačje), kao i "civilno društvo". Zagovarao je provođenje nacionalne revolucije te uvođenje radikalne nacionalističke diktature, pri čemu je nastupao i kao apologet fašističke ideologije i prakse, posebice nacionalsocijalizma i ustaštva, niječući holokaust, zbog čega ga se često optuživalo za antisemitizam, unatoč tome što je i sam navodno podrijetlom židov. Svoj politički program on je otvoreno izložio u nizu knjiga i napisa, navlastito u svojim desničarskim novinama Ultimatum!, u 9 točaka:
Državotvorni nacionalizam
Pravednost i solidarnost
Vođa - Elita - Narod
Opća mobilizacija hrvatske desnice, hrvatske vojske i iseljene Hrvatske
Politizacija vojske, militarizacija politike
Rušenje Europske Unije iznutra, sinergijom zdravih snaga u europskim narodima
Novi Narod: uzdizanje hrvatskoga naroda na višu razinu Bitka
Nacionalna revolucija - nacionalna diktatura
Protiv uresnih popravaka; podvlačenje crte. Stvaramo Sve Novo.
Djelatnost
Nakon odlaska iz Jugoslavije 7. veljače 1973. godine i dobivši azil u Njemačkoj Mladen Schwartz uključio se je u redove hrvatske političke emigracije. Tijekom boravka u Njemačkoj surađivao je u konzervativnome dvomjesečniku Criticón (München), Hrvatskoj državi, Danici i inima. Bio je suutemeljiteljem Hrvatskoga lista (Lund-Washington, 1978.-1983.) u kojemu je i pisao.[4] Nakon utrnuća Hrvatskoga lista nastavio je pisati i surađivati u Hrvatskome Tjedniku (Melbourne). Bio je predsjedateljem Židovskoga odbora za Slobodnu Hrvatsku (New York, 1977.-1985.). Nakon toga bio je pročelnikom odjela za politička pitanja i odjela za vanjske veze u Hrvatskome državotvornome pokretu.
Mladen Schwartz održavao je kontakte i suradnju s desničarskim strankama i pojedincima u Europi i svijetu, primjerice s Nationaldemokratische Partei Deutschlands (NPD) u Njemačkoj. Kritizirao je hrvatsku službenu politiku zbog prihvaćanja liberal-demokratske ideologije i prakse te podređenosti zahtjevima međunarodne zajednice, a osuđivao je i američke ratove u Afganistanu i Iraku kao imperijalne pohode usuglašene i s ciljevima cionizma. On je smatrao kako se moramo boriti protiv dekadencije, predviđajući i pripravljajući Novi Eon, novu epohu veličine i duha, i u tome vidio najvažniju zadaću svoju i svojih istomišljenika u naše doba. U svojoj knjizi Što je to - desnica? predlaže fašističku ideju kao sredstvo i poticaj u otporu globalizaciji, demokratizaciji te inim zlima ovoga doba. Na izborima za Hrvatski sabor 2011. godine kandidirao se je u 1. izbornoj jedinici kao 6. na Neovisnoj listi nositelja Hrvaja Mirkovića, no nije izabran u Hrvatski sabor. Na izborima za Europski parlament u Hrvatskoj 2013. godine bio je kandidatom na listi Autohtone – Hrvatske stranke prava, no nije izabran u Europski parlament.

Više...

KNIN ILI SLUNJ 05.KOLOVOZ PITANJE JE SAD?

Proslava pobjede nad Srpskom agresijom.
Stiže nam 5. kolovoz i opet se vlast pobrinula za dvojbu – gdje ići. Ne tako davno pitanje je bilo Knin ili Čavoglave, a sada evo Knin ili Slunj. Da hoće li se ići tamo gdje poziva vlast ili gdje pjeva Thompson.
Zvonimir Hodak piše: „Oduševio me gradonačelnik Knina Marko Jelić. Jedna nova, moderna rasa lokalnih političara. Nema više Thompsona ni Čavoglava. Kaže progresivni Markan: “Moramo se držati temelja ove države, a to je antifašizam“. Nije Markan bio raspoložen za malo širu eksplikaciju svojih ideja zatucanim ognjištarima kao recimo Miši Krstičeviću iz Ploča. On je iz okolice Knina i zna da su antifašisti iz 4. Splitske isprašili antifašiste Mile Martića. Znači, ne samo građanski rat nego pomalo čak i bratoubilački. Udari brat na brata. Brat Jozo na brata Jovana. A ni jedan nije imao pojma što danas progresivni gradonačelnik zna. Rat je bio odlučen još 1943.g. negdje u balkanskim gudurama kad je ZAVNOH donio odluku i zadužio Maršala da najkasnije do 1974.g. donese Ustav po kojem će najkasnije do 5. kolovoza 1995.g. Hrvatska postati nezavisna država. Hrvatska, a rijeka Sava neka teče uzvodno sve do Beograda.
Da je u ta kozmička vremena barem Marko Jelić bio nekakav faktor X pa da objasni Gotovini i ostalim slijepcima da je rat buržoaski recidiv, da su pametni ljudi još u 1993.g. pozvali Tuđmana da bude malo više miroljubiv pa da za ministra obrane imenuje Slaveka Goldsteina, da smo svi na istoj strani i Martić, i Mladić,i Zoran Erceg,i Heni Erceg, kapetan Dragan, Ađić, Kadijević, Milošević, Stanimirović, Veselin Šljivančanin, Mate Granić, Josip Manolić, Stipe Mesić, Đakula, Stanimirović itd., te da ista banka financira i jedne i druge... Čudno je kako je baš Marko Thompson uletio u neki angažman za 5. kolovoza. Možda su ga istarski antifašisti zamolili da im otpjeva “Po šumama i gorama“ u Areni punoj bikova iz Pomplone. Bilo bi previše dosadno sad iznositi zaključke mitskog ZAVNOH-a koji govori o Hrvatskoj isključivo kao jugoslavenskoj republici. U tu šarlatansku priču danas vjeruju Klasić, Jakovina, Markovina i naš Markan Jelić. Možda čak i oni koji su ga izabrali na čelo Zvonimirovog grada.“
Doista je smiješna priča ta Markanova tvrdnja da se mora držati „temelja ove države, a to je antifašizam“. Doista su hrvatski branitelji pobijedili velikosrpski fašizam u Domovinskom ratu, a njemu je problem hrvatski branitelj Marko Perković Thompson. Problem mu je istinski antifašist i vjerojatno zato što zna učinak njegove pjesme „Bojna Čavoglave“ u toj pobjedi i istjerivanju velikosrpskih fašista iz Zvonimirovog grada.
Dakle malo tko može povjerovati da je Markanu do antifašizma. Čini se da on žali za velikosrpskim fašistima koje su iz Knina protjerali hrvatski branitelji. Protjerali ih kao – kako je rekao Slobodan Milošević – zečeve.
Kada je bila dvojba Knin ili Čavoglave stotine tisuća ljudi biralo je Čavoglave.
Samo dvije godine vlast je izdržala s Thompsonom u Kninu. Previše ih je njegov koncert podsjećao na utekle zečeve, pa ga ove godine nema.

A i te dvije godine su pokušali na sve načine napasti Thompsona i „Bojnu Čavoglave“. Prije dvije godine smo ih pokušali zaštiti poznatom Peticijom ZDS. Tada su još i krili da su im Thompson i „Bojna“ bila glavne mete napada. Prošle godine, uvjereni u pobjedu jugo-opcije na izborima to nisu ni krili.
Peticija Predsjednici i Premijeru: Za Dom Spremni.
Mnogi koji su potpisali Peticiju ZDS prije dvije godine imaju probleme i danas. U najnovijem Hrvatskom tjedniku od 27, 07. 2017. ima tekst o napadima na mene, moju obitelj i moje suradnike: Znanstvenici poslali peticiju predsjednici i premijeru zbog "koordiniranje kampanje" protiv ak. Pečarića.
Pismo je slično onima koje je svojevremeno pisao predsjedniku Akademije i Rektoru Zagrebačkog sveučilišta akademik Davorin Rudolf kao predsjednik Odbora za ljudska prava HAZU, a na koje nije dobio nikakvog odgovora. Posebno mi je drago što potpisnici nisu matematičari već sudionici Međunarodne konferencije o transdisciplinarnom inženjerstvu.
Kako su napadnuti i moji suradnici (u pismu se spominje zaustavljeni projekt, a zapravo je zbog mene kažnjeno 36 hrvatskih matematičara), oni su odlučili organizirati međunarodnu konferenciju povodom mog 70-og rođendana (MIA, Zagreb 2018.) od 4. do 8. 7. 2018. U znanstvenom odboru konferencije je 60-ak uglednih matematičara iz cijelog svijeta (Israel, USA, Japan, France, Russia, Australia, Hungary, India, Czech Republic, Spain, Kazakhstan, Korea, Jordan, Italy, P. R. China, Germany, Poland, Georgia, Serbia, Iran, Romania, Pakistan, Sweden, Finland, Ireland, Canada, Croatia) svi redom urednici ili glavni urednici u časopisima koji su na svjetskim listama.
A kad već odgovor nije dobio akademik Davorin Rudolf i to kao predsjednik Odbora za ljudska prava HAZU teško da će se ispuniti želja jednog velikog hrvatskog domoljuba koji mi je napisao:
Poštovani Akademiče,
Primite moju potporu s obzirom na pismo Predsjednici i predsjedniku Vlade. Vidio sam to na web-str. Narod. Drago mi je i nadam se da će polučiti uspjeh. Pozdrav iz mog rodnog ...
Meni je zanimljivo samo pitanje hoće li kolege iz svijeta uopće dobiti nekakav odgovor. Podsjetit ću kako su brojna moja pisma i tiskana su u mojim knjigama „Pišem pisma, odgovora nema 1 i 2“.
Kao što su glupi napadi tzv. antifašista koji su po pravilu podržavali velikosrpsku fašističku agresiju na Hrvatsku, takvi su i napadi kojima smo izloženi mi potpisnici pomenute peticije. Čak sam predlagao da ravnatelj bolnice u Vrapču procijeni te napade iz HRZZ-a i moje odgovore i ustanovi tko je tu podoban za njegovu bolnicu – ja ili članovi Upravnog odbora HRZZ-a.
Uslijedio je i napad u Hrvatskom saboru koji je pokazao da ni moja Akademija (HAZU) nije baš „čista“ u svemu tome. Zapravo, vjerojatno je to što su u Saboru spominjali Peticiju ZDS samo dobar izgovor jer mnogima od njih nije draga moja uloga u neizboru prof. dr.sc. Iva Goldsteina za redovitog člana HAZU-a.
Svoja pisma sam objavljivao i po raznim hrvatskim portalima, tako da nisu izostala mnogobrojna pisma podrške. Npr. istog dana kada je u Hrvatskom tjedniku objavljen gornji tekst dobio sam slijedeču poruku:
Poštovani Akademiče!
Tvoja ljudska uzvišenost koju je u ova bremenita vremena teško dosegnuti, tjera me da ti poželim svaku životnu radost i novu mladost...

ŽELIM DA TE ZDRAVLJE PRATI
POPUT TVOGA UMA BISTROG
KOJI NEDA DA DOM BLATI
LAŽ KROZ POVIJEST GADA ISTOG.
ŽELIM DA TE LJUBAV NOSI
DOMOLJUBE ZA DOM SPREMAN
KOJA LAŽ I MRŽNJU KOSI
ŠTO IH SIJE JUGONEMAN.
PODRŠKU TI ŽELIM DATI
DIČNE BOKE SLAVNI SINE
JER TE RODI MILA MATI
ZA LET LJUDSKI U VISINE...

Autor: Vicko Goluža

Thompson svaka proslava u drugom gradu.

Thompson je na najnoviji napad odgovorio tako da misli svoje koncerte organizirati svake godine u drugom mjestu. Meni je ipak žao za Čavoglavama. Ako ništa drugo, mnogi su tada na moru pa im je lakše doći u Čavoglave. Naravno, volio bih da nisam u pravu i da se ostvari želja organizatora da koncert u Slunju bude istovjetan onima u Čavoglavama:
Jer su ti Thompsonovi koncerti u Čavoglavama bili nešto doista posebno, i mnogi nisu bili sretni što je prethodne dvije godine išao s njim u Knin.
S druge strane koncerti u Čavoglavama su jasno pokazivali kako vlast vodi politiku koja nije prohrvatska. Doista je smiješno da ne može Predsjednik Vlade, poput gradonačelnika Dubrovnika Mata Frankovića izgovoriti jednu, jednostavnu rečenicu: Ako ZDS nije smetao 1991. godine, zašto bi smetao danas?
A prava istina je da je njima ZDS i HOS smetao i 1991. i danas, smetali su i i tada i danas svi branitelji jer su se suprotstavili onima koji su se borili za voljenu im Jugoslaviju tj. Srboslaviju.
Da, možda je i ovogodišnji izbor Slunja ustupak hrvatskoj vladi da se jasnije odredi prema hrvatskim nacionalnim interesima.

Više...

ADMIRAL ČEKA NALOG TRUMPA DA POČNE NUKLEARNI RAT SA KINOM

Glavnokomandujući Tihooceanskom američkom flotom admiral Skott Swift izjavio o spremnosti započeti nuklearni rat sa Kinom. Mogući konflikt i masovni američki napad, na kinu admiral Swift je izjavio na konfwerenciji o Sigurnosti u Australiji.
Jedan znanstvenik sudionik konferencije ga je tada upitao da li je on spreman izvršiti naređenje predsjednika o nuklearnom napadu na Kinu? Admiral je odgvori da je spreman izvršiti narešenje, zatim je Swift izjavio da je svaki časnik dao zakletvu da će izvršavati naloge glavnokandujučeg vojnim nsgama SAD-a.

Nije tajna nastavio je admiral da SAD imaju popis država, po kojima će u slučaju potrebe oni prvi nanijeti nuklearni udar. Na tom popisu na prvom mjestu je i Ruska Federacija, na drugom mjestu je
Kineska Narodena Republika.

Ruski vojni eksperti su iznijeli podatak da Kina ima u savom sustavu naoružanja i interkontinentalne balističke rakete nadzermne a također i rakete na podmornicama.

Bez obzira što je količina kineskih raketa sa bojevim glavama daleko manja nego što ima SAD, šteta
kod protuudara bi bila jako razorna. Zato je vjerojatnost nanošenja nuklearnog udara vrlo mala.

Izjava američkog admirala Swifta može se razmatrati u kontekstu s mnogobrojnim izjavama predsjednika Donalda Trumpa koje se odnose na mogućnost nanošenja udra na Kinu, smatraju mnogi vojni analitičari i stručnjaci.
Davanje takvih opasnih izjava od strane admirala kao glavnog komandanta Tihooceanskom flotom i njegovih vojnih savjetnika i suradnika, SAD se ponaša i osječa više kao onaj tko kontrolira situaciju i može biti agresivnim. Doktrina preventivnog nanošenja nuklearnog udara, je stara još iz vremena hladnog rata i jedno vrijeme nakon raspada Waršavskog pakta i SSSR-a nije se spominjala. Sada su SAD opet započeli hladni rat koji ustvari nije nikad ni prestao samo je bio zatajen.
Ovo je čista provokacija SAD o eventualnom nuklearnom udaru kako bi izvršili pritisak na Kinu u vezi umjetnih otoka koje Kina gradi po amerikancima van njihove jursdikcije.
I drugo da privole Kinu da jače pritisne Sjevernu Koreju da obustavi svoje eksperimente sa nuklearnim oružjem, te razvojem raketa srednjeg dometa i ispaljivanja raketa uz žestoke proteste Južne Koreje i Japana.

Više...

KOLINDA PLENKOVIĆ UŽARENO POLITIČKO RIVALSTVO

Požari u Dalmaciji i afera oko ostavke.

U katastrofalnom požaru koji je harao Splitskom okolicom i ugrozio grad Split, rasplamsala se politička vatra između predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića. Kolinda je iz Salzburga otvoreno napala vojsku da je trebala reagirati ranije. Zbog te izjave je ministar obrane Damir Krstičević je ne obavijestivši premijera Plenkovića podnio ostavku.
Premijer je odmah po dolasku u Zagreb sazvao izvanrednu sjednicu vijeća te medijima dao izjavu da ostavku ne prihvaća i da je sve odrađeno po pravilima službe za uzbunjivanje, policije, vatrogasaca i vojske.
Kolinda je imala dobru informaciju tajne službe da se narod u Splitu buni da u pojedinim dijelovima grada im cijeli dan nije nitko došao gasiti požar i da su se snalazili sami bez odgovarajuće opreme i uspjeli zaštititi svoje kuće, ali su mnoge i izgorjele.
Kolinda i Andrej su za vrijeme najžešćeg požara bili na sastancima. Što im je važnije od vlastitog naroda, pa je normalno da su bili skoncentrirani na teme sastanka, a ne probleme naroda.

Obečanja ludom radovanja.

Mediji kažu da se predsjednica Kolinda zaletjela s izjavom, ali baš i nije tako. Kolinda je počela raditi odstupnicu za budućnost i slijedeće izbore. U predizbornoj kampanji za predsjednicu obećala je brdo i doline bogatstva, blagostanja, radnih mjesta i sreće građana. A ništa od toga nije na vidiku.
Premijer Plenković je također u borbi za mjesto predsjednika HDZ-a i premijera obećavao blagostanje i milijarde iz Europske unije. I jedno i drugo obećanje je ostalo mrtvo slovo na papiru.
Umirovljenici skupljaju boce, mladi i radno sposobni odlaze u inozemstvo, natalitet je opasno nisko pao, a mortalitet je trostruko veći.

Hrvatskih građana danas ima svega 3.750.000.

Prema našoj procjeni u zadnjih pet godina iz Hrvatske se odselilo oko 500.000 građana tako nas danas ima svega 3.750.000 građana, što zdušno iskorištava statistika. Jer se vrlo mali broj građana odjavljuje i statističari trljaju ruke i prikazuju odličnu sliku zemlje koja je u debelom Dužničkom ropstvu. Očiti je primjer broja nezaposlenih koji je s 22% pao na 11%. To je upravo tih 500 tisuća.
Analizirajuću svoju budčnot , Kolinda je već ranije pikirala na mjesto predsjednika HDZ-a za vrijeme predsjednika Tomislava Karamarka, ali joj to nije uspjelo pa su joj iz NATO-a pomogli da se kandidira za predsjednicu države, tu joj Karamarko javno nije mogao mnogo odmoći u takvoj konstelaciji.
Kolinda je zbog toga što je u kampanji preuzela kompletnu retoriku ekonomskog projekta Pokreta ZAJEDNO vrsnog ekonomskog stručnjaka autora Karino Hromin Sturma preuzevši čak i njihov logo „ZAJEDNO“ koji je koristila u kampanji, ali nije uzela niti izgovorila ni jednu brojku iz ekonomske Strategije Razvoja Republike Hrvatske Državnim Intervencionizmom od 100 milijardi eura, samo verbalizam.
Obećanja data narodu se moraju izvršiti, birači su zlopamtila i dobro pamte dana obećanja bogate Hrvatske i lupanja šakom o stol.

Rejting popularnosti mnogo veći od Kolinde imali su Mesić i Josipović.

Tako je statistika popularnosti kod građana predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića za vrijeme njihovog mandata nikad nije bila za nijednog predsjednika manja od 70-78 %. Jedino predsjednica Kolinda ima jedva 20% popularnosti u javnosti zbog svojih praznih obećanja. Iako se trudi putovati po cijeloj Hrvatskoj i premještati svoj ured u svaki grad u Hrvatskoj stvarajući nepotrebne troškove, kako bi bila prisutna u narodu, ali ni to joj ne pomaže popularnost joj pada.

Milanović i Karamarko najavljuju povratak u politiku i kandidaturu za predsjednika države.

Zato je predsjednica zabrinuta jer je kandidaturu na slijedećim izborima za predsjednika najavio bivši premijer Zoran Milanović. Takav kandidat koji također ima podršku iz Bruxellesa bio bi jako opasan protivnik za Kolindu.
Karamarko se na facebooku hvali kako je pokrenuo Instituta za sigurnost i prosperitet Hrvatske. “Kao što ste vidjeli u prethodnim objavama, proputovao sam mnoge zemlje i s tamošnjim stručnjacima razgovarao o ideji pokretanja think tanka, tj. nevladine organizacije u Hrvatskoj. Bio sam u Washingtonu, Izraelu, Londonu i drugim gradovima u Europi te se susreo s brojnim stručnjacima, političarima, poslovnim ljudima i državnim dužnosnicima. Kao rezultat tog procesa, zaključio sam kako je pokretanje takvog Instituta nužno i dobro za našu zemlju te da je to najbolji način da nastavim služiti hrvatskim građanima”, napisao je Karamarko.

Za pretpostavitije da se Andrej Plenković neće kandidirati jer ima plan ostati premijer najmanje dva mandata.
Tako u slučaju da padne kao predsjednica Kolinda će pikirati na mjesto predsjednika HDZ-a i premijera, jer Plenkoviću baš „ne cvate cvijeće u njegovo poduzeće“.
U prvom redu tu su brojne afere s ministrima, iako stalno ponavlja da situaciju treba smiriti on ju stalno svojim odlukama nesvjesno bilda s brojnim političkim šokovima i aferama. Prvo je do balčaka branio ministra kulture plagijatora Pave Barišića, zatim ministra financija Zdravka Marića koji je bio izvršni direktor koncerna Agrokor i znao što mu radi čistačica, a kamo li da je Agrokor dužan 50,0 mlrd. kuna.
Zatim je na brzinu obranio osobno napad na Todorića izglasavanjem Zakona Lex Agrokor, kojim je zaštitio njegovu imovinu, a dug prebacio na porezne obveznike.

Raskid s Mostom.

Tako je naglo bez uvoda šokirao javnost i prekinuo koaliciju s Mostom i otkazao koalicijsku suradnju predsjedniku Sabora Boži Petrovu te skinuo potpretsjednika vlade i njihova četiri ministra. Tako je od koalicijskog partnera stvorio političkog neprijatelja koji je pojačao opoziciju u Saboru.
Zatim je napravio raskol u SDP-u i prepolovio stranku HNS. SDP-u će trebati neko vrijeme da se saberu. Zatim je tajno dogovorio i napravio aferu s Ivanom Vrdoljakom koji je dao ostavku i doveo na čelo države drugu razinu kvalitete HNS-ovih propalih kadrova na lokalnim izborima.
Tako je Plenković uvelike oslabio političku moć HDZ-a i stvorio nezadovoljstvo samog članstva HDZ-a i HNS-a. Te izazvao stvaranje nove stranke GLAS od bivših čelnika HNS-a na čelu s Ankom Mrak Taritaš, koji sada imaju svoj klub od četiri zastupnika u Saboru što će također ojačati opoziciju.
Na lokalnim izborima situacija je za HDZ dobro ispala na štetu SDP-a radi slabosti i previranja u SDP-u, bez kandidata za gradonačelnika Zagreba te podvali HNS-va predsjednika Vrdoljaka, i podrške kandidature Mrak za gradonačelnicu.
Tako Plenković pjeva hvalospjeve o Bruxellesu dok se u HDZ-u sprema tihi otpor starih kadrova protiv Plenkovića i njegove kadrovske politike, što će Kolinda sigurno iskoristiti puštanjem tihih probnih balona i neprekidnim diplomatskim napadima pa povlačenjem, kao u slučaju ostavke ministra obrane, ali u javnosti se time stvara negativa slika o Plenkoviću kojemu je glavni akcijski plan neprestano prenosi što se radi na sastancima u Bruxellesu ali ne i što se ne radi u Hrvatskoj. Financijske afere će upropastiti Hrvatski narod koji šutke plaća sva
gusta granja Plenkovičeve vlade.

Više...

Sabor izglasovao Ovršni zakon RBA i predsjednika Vrhovnog suda

Na današnjoj sjednici Sabora jednoglasno su izglasane izmjene Ovršnog zakona koje će zaštititi jedinu nekretninu, osigurati deložiranima smještaj 18 mjeseci te podiže i zaštićeni dio plaće na tri četvrtine.

Zakon je rezultat dogovora predlagatelja - Mosta s Vladom.

Zastupnici nisu prihvatili naknadni amandman Mosta o dodatnoj zaštiti jedine nekretnine i deblokadi dugotrajno blokiranih računa.

Sabor prihvatio "Škibolin zakon"

Sabor je jednoglasno sa 134 prisutna zastupnika donio Zakon o ništetnosti ugovora RBA zadruga o kreditiranju građana putem ugovora sklopljenih u RH, koji su u javnosti poznati kao "Škibolin zakon", a kojim bi se trebali trebali riješiti problemi dužnika.

Zakon je predložio nezavisni saborski zastupnik Marin Škibola, a Vlada ga je podržala tek nakon trgovine kada je dogovoreno da Škibola dade potporu izboru HDZ-ova Gordana Jandrokovića za predsjednika Sabora.

Njime se želi zaštiti dužnike prema ugovorima sa štednim zadrugama RBA, koje su hrvatskim građanima davale kredite po nezakonitim ugovorima i nepovoljnim uvjetima za dužnike. Odbijen je amandman Peđe Grbina i Gorana Aleksića, koji su tražili da se zakon odnosi i na one koji su ugovore sklopili izvan granica Hrvatske, ali sa zadrugama koje su djelovale u Hrvatskoj.

Đuro Sessa novi predsjednik Vrhovnog suda

Đuro Sessa postao je novi predsjednik Vrhovnog suda, nakon prestanka mandata Branka Hrvatina, odlučio je HDZ. Za Sessu glasovala su 84 zastupnika, 14 ih je bilo suzdržano, a 33 protiv.

Sessa dolazi sa dužnosti suca u Građanskom odjelu Vrhovnog suda i bivši je predsjednik Udruge sudaca. Prije nego što je 2008. izabran za suca Vrhovnog suda, Sessa je bio predsjednik Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu i sudac tog suda od 2002. do 2008., a od 1996. do 2004. bio je i predsjednik Općinskog suda u Zagrebu. Predsjednik Vrhovnog suda po položaju je i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva (DIP).

Izabrano novo vodstvo Vijeća za elektroničke medije

Mirjanu Rakić Sabor je, na njezin zahtjev, razriješio dužnosti predsjednice Vijeće za elektroničke medije, a na tu je dužnost imenovao Damira Hajduka.
Zbog isteka mandata razriješio je članicu Vijeća
Vesnu Roller, a članovima Vijeća imenovao Vanju Gavrana, Davora Marića i Anitu Malenicu. O njihovim imenovanjima, na prijedlog SDP-a, glasovalo se pojedinačno.

Također su razriješeni članovi Nadzornog odbora HRT-a

Razriješeni su članovi Nadzornog odbora HRT-a koje njih četiri od pet to su: Anja Šovagović Despot koja je bila predsjednica NO-a te Katarina Bakija, Miroslav Grgić i Šenol Selimović. Peti član NO-a je predstavnik HRT-ovih zaposlenika. Za razrješenje je bilo potrebno 76 zastupnika, a za taj prijedlog bilo ih je 78. Većina je ustrajala u objašnjenju da se NO razrješuje zbog prijavljenih kršenja zakona, dok su iz SDP-a tvrdili da se to čini zbog izvješća NO za prošlu godinu u kojemu se spominju brojne nepravilnosti u radu i visokim honorarima te ugovorima sa vanjskim suradnicima na HRT-u.

Nova Strategija nacionalne sigurnosti

Hrvatska je dobila novu Strategiju nacionalne sigurnosti. Taj dokument kojim se određuje vizija nacionalne sigurnosti i sigurnosni koncept države te utvrđuju njezini nacionalni interesi.
Strategija predviđa nekoliko nacionalnih interesa i devet strateških ciljeva.
Nacionalnim interesima definirani su - sigurnost, dobrobit i prosperitet, nacionalni identitet, međunarodni ugled i utjecaj te ravnopravan položaj, suverenitet i opstanak. Vlada se obvezuje jednom godišnje Sabor izvijestiti o provedbi Strategije.

Nova Strategija regionalnog razvoja

Izglasana je Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske do kraja 2020. Sabor je prihvatio godišnji izvještaj o izvršenju Državnog proračuna za prošlu godinu te izvještaj o obavljenoj reviziji tog izvještaja.

Prolaznu ocjenu dao je i izvješćima o stanju i radu kaznionica i zatvora za 2015. te ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć za prošlu godinu.
Donio je i plan usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a za ovu godinu.

Izglasan novi Zakon o pravobranitelju za djecu

Sabor je donio novi Zakon o pravobranitelju za djecu, budući da je dosadašnji zakon Ustavni sud ocijenio nesuglasnim s Ustavom jer je donijet običnom, a ne većinom svih saborskih zastupnika. Da za donošenje zakona treba 76 glasova zastupnike je podsjetio predsjednik Sabora Gordan Jandroković, a u konačnici, ruku za zakon dignuo je 81 zastupnik, 40 ih je bilo protiv, a tri suzdržana.

Jedni cilj tog zakona je smjena sadašnje pravobraniteljice Ivane Milas Klarić, opetovala je oporba do samog izglasavanja, dok su Vladini predstavnici danima ponavljali kako se u novom zakonu institut pravobraniteljice u sadržajnom smislu uređuje na način vrlo sličan onome u ukinutom.

Više...

DJEČAK UBIJEN U SRPSKOM LOGORU VELEPROMETA

Draga naša predsjednice, gospođo Kolinda Grabar Kitarović!

Nesretni dječak na slici (dolje) bolan je spomen ne samo kobnoga Agresorskoga rata i srbskoga nasilja, već je i žalosna stvarnost današnjice kad nam jadna Domovina stenje i plače pod jarmom tih istih siledžija i mrzitelja kao i onih iz Brozovoga režima. Krici toga dječaka vapiju za Pravdom. Naši vladari se prave slijepi i gluhi. Smeta im sveti hrvatski pozdrav ZDS, ali ne trude se prevesti sudu Srbina, koji je na svirep način ubio nevinog anđela na Ovčari, kao i nebrojne branitelje rodnoga praga, plus četiristo dvoje dječice za koju do sada nitko odgovarao nije. O silovanjima djevojaka i žena da i ne spominjemo. Ne smeta im ni rovarenje jednoga podmukloga Pupovca koji živi od ustaških kuna namaknutih žuljevima hrvatske sirotinje. Ne smeta tu istu vladu ni što naši generali trunu u Haagu dok toliki četnički koljači izmakoše pravdi. Draga gospođo, svi moramo stignuti gore, pred vječnog Suca. Učinite stoga što je u Vašoj vlasti kako bi pomogli narodu, koji danomice vapi za Pravdom i Istinom; narodu, koji je zbog ogorčenosti na svoje vladare prisiljen na masovni egzodus. Molim Vas pročitajte pjesmu IME NEPOZNATOGA DJEČAKA i zaključajte ju u sjećanje. Svaki puta prije no zagrlite Vučića ili bilo kojega ‘s onu stranu Drine’ znajte, da u njemu diše onaj isti Dule sa Ovčare, Stanimirović, Pupovac, Milošević, Šešelj, kapetan Dragan i tisuće srbokoljača koji bi bili najsretniji da Hrvata nestane. U slučaju ponovnoga rata, ta ista ‘deca hrišćanska’ s užitkom bi opet silovali i klali hrvatske anđele. Kad bi se kojom srećom naši vladari htjeli držati poruke Stjepana Radića: ‘‘NIKAD VIŠE U BEOGRAD’’. Ali, kao i obično, Hrvati zaboravljaju prošlost. (Pobrinite se, draga predsjednice, lijepo molim, da pjesme poput ove uđu u školske knjige naše djece, umjesto Jokićevih otrovnih mudrolija i RODNE IDEOLOGIJE kojom se želi uništiti ne samo spol, nego postepeno i čitavu naciju). Proučite povijest Hrvata pisanu rukom hrvatskih djedova; budite uz svoj narod i osjetite bilo njegovo, a taj isti narod vratiti će Vam stostruko.

ZALUD SILA VRAGA I TRON ZEMSKE VLASTI,

TKO UZ PRAVDU NIJE, U PRAH MORA PASTI.

Uz krasni pozdrav pradjedova ZDS!

Marija Dubravac Brisbane

 

IME NEPOZNATOGA DJEČAKA

Velepromet... Užas, strava...

Vrijeme stalo - Nebo šuti.

Gdje dušmana lebdi slava,

Gdje urliče đavo ljuti,

Gdje na zidu ‘‘Slobo’’ piše,

Gdje krik smrtni uši para -

Sedamdeset ljudi diše

Branitelji Vukovara.

Sveti Bono i svi sveci

Pogledajte tužnu grupu;

Kom skriviše, netko reci,

Da na srama vise stupu?

U svom gradu svoj znoj lili,

Od postanka mirotvorci.

Ko hrvatski djedi bili

Za Dom spremni - časni borci.

Nema krivnje. Savijest čista,

Tuđu mrvu nisu htjeli.

Učila ih vjera Krista:

Po pravdi se plaća dijeli.

Sedamdeset sirotana

Jučer borci, danas ‘ništa’

Sjećaju se sretnih dana,

Slobodice i ognjišta.

Ne. Ne plače duh junaka,

Zar bi junak vrli plako?

Već mrska mu srbošaka

Agresorskog rata pak’o.

Suri orli tuđeg neba

Vukovarska ruše gnijezda,

Srbiju proširit treba,

Nek Petrova zasja zvijezda.

Sedamdeset ljudi sluša:

Crna smrt se šulja, ceri,

Pokajanje moli duša

Oko đavla žrtve mjeri.

Četnik Dule, ko hijena

Vreba, hoda, žrtvu traži,

Hladno srce od kamena

Bijednog stvora prijetnjom draži.

Lav obijesni gleda, reži,

Rakije mu nikad dosti,

Krv hrvatsku piti teži,

Nesretnicim’ mrvi kosti.

Sedamdeset mučenika,

Bože, tko je sad na redu?

Kog će klati gladne psine

Da mu živom srce jedu?

‘‘Tebe hoću, tebe neću,

Danas, sutra, isto ti je.’’

Bocka Dule i popijeva:

Nema zemlje do Srbije!

‘‘Hej bre, momče, hajde vani,

Kog se bojiš, Hrvatino?

Glavu gore, mirno stani

Da ti leglo materino...’’

Usta mladić, ali jao,

Glas nečiji ljuto cvili:

‘‘Ne dirajte mojeg brata,

Smiluj mu se, striko mili.’’

Nogu dragog brace uze

Priljubio uz nju lice,

Jeca, lije gorke suze -

Dijete majke Hrvatice.

Stariji bi bratac išo,

Mlađi nogu pustit neće.

Viknu Dule: ‘‘Nek ti bude

Lepe sreće - sred nesreće.’’

Odahnusmo. Nebu hvala

Ima duše u krvniku.

Savijest ga je prodrmala

Da ne čini zla bijedniku.

Ali jao! Božji ljudi –

Pijani se četnik trže:

‘‘Deder mali, mjesto brata

Van izlazi. Brže, brže...’’

Nasta metež, ljudi cvile,

Ajme Bože, pa zar dijete?

Četrnaest tek mu ljeta,

Što činite zvijeri klete?

Stariji se bratac diže

Pred zlikovcem ruke sklapa,

Bracu ljubi, molbe niže,

Niz obraze suza kapa.

- Gospodine, pustite ga,

Cvjetak je tek nježan, mlađan.

Ja ću ići mjesto njega,

On je majčin sinak slađan.

‘‘Bre, zaveži!’’ Dule dreknu

I odvuče žrtvu vani.

Sedamdeset ljudi jeknu,

Ljuta bol im srce rani.

Glas urliko: ‘‘Skidaj stvari,

Želim da te vidim gola.

Ne vredi ti brale više

Nevinosti areola!’’

‘‘Nemoj striko, sramota me,

Nikome kriv nisam bio.

Sažaljenja imaj na me,

Mrava nisam pogazio.’’

‘‘Skidaj stvari!’’ prolomi se

Srbovraga bijesna dreka.

Plač dječaka orio se

Vrag razori hram čovjeka.

‘‘Boliii, strikooo, boli jaaakoooo!

Pustite meeee... Majkooo, jaooo!

Nemojte me živog rezat...’’

Anđeo je izdisao...

Velepromet... Užas, strava,

Sjećanja se strašna bude...

Slika ružna i krvava...

Čujem roblje, svoje ljude,

Ponavljaju vječni ‘‘Zašto

Rod hrvatski stradat mora?

Zar zlikovcu Bog bi prašto

I dao mu rajskog dvora?’’

Slušam krike dječakove

I umirem skupa s njime;

Ubiše ga. Ni sad ne znam

Kako mu je bilo ime.

Marija Dubravac Brisbane

(Napisano prema izjavi Vilima Karlovića, branitelja, koji je prošao svoj pakao u vrijeme srbske agresije, u Vukovaru, 1991).

Više...

Crnogorci podigli spomenik Račiću, zasluženom za ubijanje Hrvata

Nakon Srba, i Crnogorci su počeli podizati spomenike zločincima, kao što je primjerice zagovornik velikosrpske politike Puniša Račić (17. srpnja 1886.-16. listopada 1944.), koji je 1928. u Narodnoj skupštini Jugoslavije, s govornice, ubio narodne poslanike iz Hrvatske: Pavla i Đuru Basaričeka, a ranio Stjepana Radića, Ivana Granđu i Ivana Pernara. Odslužio je dugogodišnju zatvorsku kaznu u jednoj srbijanskoj vili, koja mu je cijelo vrijeme stavljena na uporabu, tako da se slobodno može reći da su ga Srbi već tada nagradili za zlo koje je učinio. Spomenik je podignut u selu Slatine (općina Andrijevci).

Crnogorci kažu da je ovaj zločinac povijesna ličnost, a da su ovim činom željeli razdvojiti povijest od glasina. Također su istaknuli da oni ovim spomenikom ne prkose već vraćaju dug svojim zaslužnim precima, povijesti i da nemaju ništa protiv toga da se bilo kome podigne spomenik (sic!). Ako je to istina onda su već mogli podignuti spomenik i nevinim hrvatskim braniteljima i civilima koje su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata zatočili i mučili u zloglasnom crnogorskom  logoru – Morinje, koji je bio i ostao jedna od najvećih sramota za ovu državu, koja je uz Srbiju, zločinačku JNA i domaće izdajnike bila i agresor na Republiku Hrvatsku. Otkrivajući spomenik ovom teškom zločincu, Crnogorci su ponovno otkrili svoje pravo lice, poglavito prema Hrvatima. Međutim, u članku „Dobra vremena za zločince“ (portal Novi list, 13.srpnja 2017.) neki „baja“ usporedio je Račića s hrvatskim junakom – Mirom Barešićem!?
Sramotno, ali je tako!

Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

Više...

Predsjednica izvlači Hrvatsku sa Balkana

Trebalo je proći četvrt stoljeća da se u nacionalnoj politici ne samo simbolički potvrdi kako je Hrvatska u nametnutom ratu odlučila da se u svojoj vanjskoj politici odmakne od Balkana i usmjeri na srednjeeuropsku i mediteransku orijentaciju kojoj geografski ali i povjesno kulturološki oduvijek pripada.
Predsjednik Tuđman je često u svojim istupima naglašavao kako je Hrvatska ne samo balkanska nego prije svega srednjeeuropska i mediteranska država, ali je činjenica da je svoju politiku u prvih deset godina vladavine HDZ-a isključivo vezivao za Balkan. Štoviše u svojoj Mirovnoj iniijativi iz 1993. godine bio je čak predložio novo ujedinjenje bivših jugoslavenskih republika, što tzv. tuđmanisti štiteći njegov „lik i djelo“ brižljivo kriju. Njemu nije bilo ni na kraj pameti da se barem simbolično, da bi pokazao srednjeeuropsku orijentaciju Hrvatske, veže za Višegradsku skupinu koju su u to doba sačinjavale Poljska, Mađarska i Čehoslovačka. Normalno, primarno mu je bilo pobijediti srpskog agresora u ratu, ali se nakon rata i dalje se sa svojim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem, koji je bez zadrške potpisovao sve što mu se stavljalo na stol, bavio balkanskom a ne srednjeeuropskom ili mediteranskom orijentacijom Hrvatske. Nakon predsjednika Tuđmana Stipe Mesić u iduće dva mandata, od kojih je drugi dobio lažirnim glasovima iz kvote od 500.000 prekobrojnih birača, iako nije bio tako dosljedan kao njegov prethodnik, temeljio je svoju politiku na premisi da se na prostoru bivše Jugoslavije svi svakom moraju ispričati. Tako je praktički amnestirao Srbiju od odgovornosti za sve imperijalističke ratove koje je vodila protiv drugih naroda na ovim prostorima. Ni on nije uvažavao činjenicu da je Hrvatska po položaju i povijesti srednjeeuropska i mediteranska zemlja. Poslije Stipe Mesića Ivo Josipović je otišao korak dalje i od njega a još više od Tuđmana, jer je cijelu svoju politiku temeljio na velikosrpskoj tezi da se na prostoru bivše Jugoslavije vodio građanski rat. Vodio je sramotno popustljivu politiku prema Beogradu, a čak je posjetom Miloradu Dodiku u Banjaluci kao hrvatski predsjednik simbolički priznao međunarodni subjektivitet tzv. Republike Srpske. Oslanjajući se na stoljetnu britansku politiku koja je podržavala Srbiju i njezinu ekspanzionističku politiku, Ivo Josipović je predstavljao najveću opasnost za suverenističku politiku Republike Hrvatske i sva je sreća da je iako tijesno ipak izgubio izbore za drugi mandat.
Ne treba posebno naglašavati da su gotovo svi premijeri od smrti predsjednika Tuđmana provodili balkansku politiku, počevši od toliko hvaljenog tobože poštenog Ivice Račana koji se, otkad je cijeli SDP izveo iz Sabornice kad se glasovalo o osamostaljenju

Hrvatske, nikad nije odrekao jugoslavenske balkanske orijentacije. To je slijedio Ivo Sanader koji se od žestokog nacionalista pretvorio u podržavatelja tzv. Zapadnog Balkana, pa je zatim njegovu politiku slijedila njegova oktroirana nasljednica Jadranka Kosor. Ona je čak bila spremna sprskoj manjini u istočnoj Slavoniji dati politički pravni status, što bi značilo prvi korak u federalizaciji države, a to je spriječila ni manje ni više nego Vesna Pusić. Ona je pak kao ministrica vanjskih poslova u Vladi Zorana Milanovića koji je zastupao ideju da se na prostoru bivše Jugoslavije vodio građanski rat, bila spremna pred Međunarodnim sudom pravde odustati od tužbe za genocid protiv Srbije kao i Ivo Josipčović. Od balkanske politike distancirao se Tomislav Karamarko ali zbog vlastite potkapacitiranosti s ministrom Mirom Kovačem nije učinio ni jedan konkretan potez priključenja srednjeeuropskim inicijativama.
Tu jugobalkansku orijentaciju Republike Hrvatske konačno je prekinula predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja je na meti jugonostalgičarskih, dakle balkanskih medija ali i političara i organizacija koji svi skupa mentalno još uvijek žive u propaloj Jugoslaviji, dakle na Balkanu, U nedavnom intervjuu za HRT Kolinda Grabar Kitarović je naglasila da „Hrvatska treba voditi suverenističku politiku“. U širem smisli to znači da se država konačno treba odcijepiti od balkanske orijentacije u koju su je sputavali dosašnji predsjednici i Vlade. U tu svrhu ona je uoči inauguracije Donalda Trumpa bila u posjetu Washingtonu, zbog čega je bila izložena medijskom mobingu.
Nesporna je činmjenica da je Kolinda Grabar Kitarović svojom aktivnom politikom u suradnji s poljskim predsjednikom Dudom inicijativom „Tri mora“ ponudila pravu formulu za novi iskorak hrvatske vanjske politike i potpuno novu orijentaciju u promijenjenim geopolitičkim okolnostima. Geopolitički se Hrvatska u novim uvjetima nakon izlaska Ujedinjenoig kraljevstva iz Europske unije pozicionira kao značajan čimbenik u stvaranju nove slike unutar uzdrmane unije. Tako je nastala inicijativa „Tri mora“ koju su pokrenuli Poljska i Hrvatska. Inicijativa okuplja 12 država članica Europske unije od Baltika do Crnog mora i na neki način može politički predstavljati odgovor na monopol koji u EU drže moćne članice poput Njemačke i Francuske. To je osobito važno zbog energetske komponente te inicijative koja uključuje izgradnju LNG terminala na Krku, kako bi se stvorili preduvjeti da Europa više ne bude ovisna, kao što je to već sad Njemačka, o ruskom plinu. Zato je inicijativu „Tri mora“ podržao i američki predsjednik Donald Trump odazvavši se pozivu da sudjeluje skupu inicijative u Varšavi, a to je bila prilika da se nakon sedam godina ostvari američko-hrvatski susret na najvišoj državničkoj razini. Drugo je pitanje kako će inicijativa predsjednice Republike koja je Hrvatsku gotovo preko noći lansirala u značajni politički pothvat unutar same Europske unije biti prihvaćena od Vlade. Treba podsjetiti da je vanjska politika po Ustavu u nadležnosti i predsjednice i Vlade, pa je i te kako znakovito da o predsjedničinoj inicijativi šuti premijer Plenković kao zastupnik briselskih interesa u hrvatskoj politici pa tako i u vanjskopolitičkoj orijentaciji.

Više...

Prijava or Sign up