Prijava

Antun Babić - otvoreno pismo predsjednici Kolindi Grabar -Kitarović: - Predsjednice jeste li za Istanbulsku konvenciju ili ne?

  • Napisao/la  Antun Babić

Antun Babić

Otvoreno pismo predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović

Jeste li za Istanbulsku konvenciju ili ste s hrvatskim narodom?

Poštovana gospođo predsjednice,

Čekao sam da Vaš službeni posjet Argentini, Čileu i Brazilu bude pri kraju. Želio sam čuti i pročitati Vaše javne nastupe među hrvatskim iseljenicima u Argentini i Čileu, dvjema potpuno različitim zajednicama. Da ste u Argentinu i Čile otišli u relativno kratkom vremenu nakon svoje inauguracije i da ste tada davali izjave koje ste dali tijekom ovog boravka u tim zemljama, sadržaj mojeg pisma bio bi u cijelosti drukčiji i daleko pozitivniji. Ovako, Vaš odlazak u Južnu Ameriku i izjave koje ste ondje dali moram komentirati u kontekstu svega onoga što ste kao predsjednica učinili u zadnje tri godine, koje su obilježene Vašim lutanjem i namjernim pokušajima da istovremeno zadovoljite i svoje glasače i svoje vanjske poslodavce, tj. istomišljenike.

Vjerujte mi, ni meni, a ni stotinama tisuća, a vjerojatno i više nego polovici ukupnog broja Hrvatica i Hrvata u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i diljem svijeta, nije uopće nevažno što radi i što govori predsjednica ili predsjednik Republike Hrvatske kad je bilo u inozemstvu bilo u Hrvatskoj. Mi smo se borili da bismo imali svoju samostalnu državu, želeći pritom da u naše ime na najvišoj razini govore i da nas zastupaju političari koji su hrvatski domoljubi i kojima će interes Hrvatske i hrvatskog naroda biti ispred svih drugih interesa.

Gospođo predsjednice, mi razumijemo u kakvom svijetu živimo i dobro nam je poznato da kao narod pripadamo malobrojnijim narodima u svijetu, a i da su naše gospodarstvo i vojna moć nedostatni da bismo mogli nametati pravila igre u međunarodnim odnosima kao što to čine velike sile poput od SAD-a, NR Kine, Rusije, pa i Europske unije. Međutim, ono što možemo i što smo kroz vjekove dokazali na brojnim drugim područjima, od športa, izuma i znanosti do kulture, mi Hrvati možemo i spremni smo boksati u kategorijama koje uvelike nadmašuju našu težinu. Isto smo tako pokazali da znamo i da smo spremni braniti svoje kad nas napadnu vanjski agresori. No, ono što nama danas nedostaje jesu odlučni i hrabri vođe, tj. najviši državni dužnosnici koji su se spremi žrtvovati za Hrvatsku, hrvatski narod, za svakog Hrvata u domovini i svijetu, a ne samo služiti tuđim interesima i brinuti se za sebe i svoje obitelji, što se nažalost danas događa.

Gospođo predsjednice, živimo u vremenu najveće duhovne, moralne, političke i gospodarske krize od Adama i Eve do današnjih dana. Lome se sva duhovna izražavanja ljudskog roda Čovječanstvo, a s njime i Hrvatska, nalazi se na sudbonosnoj i opasnoj prekretnici, koja mu prijeti od zagovaratelja novog svjetskog poretka u kojem narodi neće postojati, a čovjek će biti samo jedinka označena brojem radi boljeg kontroliranja njegovih svakodnevnih aktivnosti, od trenutka rođenja pa sve do smrti.

Predsjednice, morate odlučiti na čijoj ste strani

Svjestan sam da Vi kao predsjednica Republike Hrvatske ne možete sami zaustaviti te zle procese. Njih mogu zaustaviti jedino stanovnici zemalja u kojima je osmišljen taj vražji plan za kontrolu nad čovječanstvom, i to samo pobune li se protiv njih. Međutim, ono što Vi možete jest pokazati da su Vam hrvatski narod i njegova budućnost ispred svih mogućih lojalnosti svjetskim moćnicima udruženima u kojekakvim javnim ili tajnim organizacijama. Došlo je vrijeme kad se Vi, gospođo predsjednice, morati odlučiti na čijoj ste strani. Jednostavno, više nije moguće sjediti na dvije stolice i «lagati» malo jednima, malo drugima.

Vođa hrvatskog naroda početkom dvadesetog stoljeća Stjepan Radić bio je u daleko težoj situaciji nego što je Vaš današnji položaj. U vrijeme Stjepana Radića hrvatski narod nije imao svoju samostalnu državu, svoju vojsku i svoju diplomaciju, ma kakva ona danas bila, a takva je zbog toga što njome upravljaju oni ministri i državni čelnici koji rade za novi svjetski poredak, a ne za interes hrvatskog naroda. Stjepan Radić posjećivao je tada najvažnije i najmoćnije države svijeta: Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Rusiju itd. i tražio pomoć za svoj hrvatski narod, koji je bez svojeg pristanka strpan u tamnicu zvanu Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Tu pomoć, kao što se moglo i pretpostaviti, nije dobio. Rekli su mu: «Moraš ići u Beograd i tamo se boriti za interese hrvatskog naroda, mi podržavamo Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca». Zato nam je jako čudno da Vi danas ponovno, bez garancije, stvarate savez sa Srbijom, kojoj je na čelu osoba koja je sudjelovala u agresiji na Hrvatsku u Domovinskom ratu.

 

Da Stjepanu Radiću nije bilo stalo do svojeg hrvatskog naroda, i on je, kao visoko školovani političar, mogao tada postati član raznih svjetskih organizacija i jednog dana možda biti i predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije. No, Stjepan Radić to je, zbog ljubavi prema svojem hrvatskom narodu, s gnušanjem odbio. Nažalost, zbog još nedovoljno osviještenog hrvatskog seljaka, Radić nije imao drugog izbora pa je otišao u Beograd u lipnju 1928., iako je znao da se na njega sprema atentat. Svojim je najbližim suradnicima rekao: «I ja osjećam da se nešto sprema, ali ja sam kao vojnik u rovu iz kojeg vodim borbu za prava hrvatskog seljačkog naroda. Ili ću iz tog rova izići kao pobjednik ili će me iz njega mrtvoga iznijeti hrvatski narod.» Radić nije iz tog rova iznesen mrtav, ali bio je smrtno ranjen, a osam tjedana kasnije je i umro.

Gospođo predsjednice, od Vas nitko ne traži da morate za Hrvatsku dati svoj život. Sve što od Vas, a i od drugih državnih čelnika (Plenkovića), tražimo i očekujemo jest da kad idete u Washington, London, Bruxelles, Moskvu, Peking ili bilo koji drugi današnji centar svjetske moći, ne dopustite ponižavanje vlastite osobe (štipanje za stražnjicu), da se borite za opstanak i budućnost svojeg hrvatskog naroda i samostalne hrvatske države. Iako je bio jedan od najvećih hrvatskih sinova u povijesti hrvatskog naroda, Stjepan Radić nije nikada imao čast biti predsjednik samostalne hrvatske države, Republike Hrvatske, koja se nalazila u samom temelju njegove politike. Unatoč toj činjenici, Stjepan Radić je – poput dr. Franje Tuđmana i dr. Ante Starčevića – zauvijek ušao u povijest hrvatskog naroda. Preklinjem Vas da ne uđete u hrvatsku povijest kako potpuno prolazan, marginalan i nevažan političar, kao što su to postali vaši prethodnici Stjepan Mesić i dr. Ivo Josipović. Oni su toliko nisko pali u očima hrvatskih domoljuba da ih ljudi na ulici gledaju s prezirom, a ne s poštovanjem i divljenjem kakvo su iskazivali prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.

Gospođo predsjednice, trebate napraviti četiri ključna koraka

Gospođo predsjednice, još nije kasno – i Vi još uvijek možete ući u red hrvatskih velikana kao što su Starčević, Radić i Tuđman. No, da biste ušli u hrvatski panteon, morate učiniti četiri ključna koraka:

  1. Odmah nakon povratka u Hrvatsku iz službenog posjeta Južnoj Americi trebate se javno i nedvojbeno izjasniti jeste li za ratifikaciju Istanbulske konvencije ili joj se protivite. Ako ste protiv Istanbulske konvencije, zatražite održavanje referenduma, na što po Ustavu Republike Hrvatske imate pravo. Hrvatski građani koji su protiv, pa i oni koji za ratifikaciju Istanbulske konvencije, moraju znati što Vi zastupate. Vi niste prosječan građanin.
  1. Od Vas se također očekuje jasno i nedvojbeno izjašnjenje o kurikularnoj reformi. Ako ste za, trebate razjasniti zašto se za. Ako ste protiv, trebate izložiti razlog zašto mislite da nam takva kurikularna reforma nije potrebna i postoji li druga, bolja, alternativa.
  1. Potrebno je da hrvatskim građanima jasno kažete na čijoj ste strani: na strani Republike Hrvatske i hrvatskog naroda ili na strani svjetskih centara moći, čija je politika pogubna za opstanak hrvatske države i hrvatskog naroda.
  1. Potrebno je da hrvatskim građanima također podnesete izvješće o rezultatima nedavnog službenog posjeta predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića Republici Hrvatskoj. U svjetlu izjave predsjednice Vlade Republike Srbije Ane Brnabić dane prije nekoliko dana, prema kojoj Hrvati u Srbiji neće dobiti zajamčeno mjesto u parlamentu u Beogradu, ostaje pitanje što su konkretno Republika Hrvatska i hrvatski narod dobili od kontroverznog posjeta Aleksandra Vučića. Je li Vam to uistinu bilo potrebno?

Hrvatsko iseljeništvo i poruke mržnje iz Hrvatske

 

Sada želim kratko komentirati i Vaš posjet Hrvatima u Južnoj Americi u kontekstu Vaših izjava i poruka na raznim mjestima u Argentini i Čileu. Bilo je sjajno vidjeti spektakularne i hrvatskim obilježjima ukrašene bogate i dirljive scene. Prije dvadeset godina i više te bi scene svim domoljubima natjerale suze na oči. Posebno bi u to vrijeme bili oduševljeni Vašim izjavama «kako je Argentina bila utočište za prognane Hrvate, koji su nakon 1945. spašavali svoje živote.» Ja ću ovdje dodati od zločinačke i koljačke partizanske ruke. Poznato je da ja nisam apologet ratnog režima u vrijeme NDH. Međutim, da sam živio u terorističkoj Kraljevini Jugoslaviji od 1918. do 1941., i ja bih, kao radićevac, dok je Pavelić još bio u Italiji, pozdravio stvaranje hrvatske države 10. travnja 1941. No, za razliku od komunista, ja se ne bih borio protiv hrvatske države i za komunističku Jugoslaviju, nego protiv Pavelićeva režima i za opstanak hrvatske države. To je bila povijesna grješka i izdaja Vladka Mačeka. I Maček je, kao što to danas u većini stvari činite Vi, bio poslušan velikim zapadnim silama, koje su bile protiv svake hrvatske države, pa i one najdemokratskije. Nažalost, Vaše izjave u Argentini nisu bile sasvim iskrene, a nisu bile ni dobro objašnjene. S druge strane, Vaše izjave još su jedanput pokazale koliko je velika mržnja hrvatskih komunista i Jugoslavena prema Hrvatima u iseljeništvu, koji su imali ključnu ulogu u stvaranju današnje samostalne hrvatske države. Očekujemo da će te po povratku u Hrvatsku poslati jasne poruke Vesni Pusić, Arsenu Bauku, Tvrtku Jakovini i Fredu Matiću zbog njihovog govora mržnje upućenog Hrvatima u Argentini.

Gospođo predsjednice, Vi znate da ja nemam ništa protiv toga što ste Hrvate u Južnoj Americi pozivali da se vrate u Hrvatsku, s obzirom na to da Hrvatska demografski izumire. Bio sam među prvima u Hrvatskoj koji su o toj činjenici počeli javno i glasno govoriti i pisati. Ni tu, gospođo predsjednice, niste bili vjerodostojni. Hrvatska u ovom trenutku nije spremna primiti ni tisuću povratnika iz iseljeništva. Kao što je bio slučaj početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, većina tih ljudi brzo bi se vratila natrag u zemlje iz kojih su došli. Zbog teškog nasljeđa iz vremena komunizma, Hrvatska još uvijek nije institucionalno, programski, a još manje mentalno spremna primiti velik broj Hrvata povratnika i useljenika iz svijeta. Ima dvije marginalne institucije koje služe za uhljebljenje lojalnih i prosječnih stranačkih kadrova, a koji nemaju nikakva znanja ni iskustva kad je riječ o iseljeništvu – Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Hrvatsku maticu iseljenika.

Gospođo predsjednice, žurno mijenjajte ključne savjetnike

Zašto ste se služili populizmom kad ni Vi u svojem Uredu nemate niti jednog jedinog iskusnog i stručnog savjetnika za iseljeništvo? Mnogi od Vas već tri godine traže da se okružite sposobnim savjetnicima, a ne podobnima. Zašto se bojite savjetnika koji imaju i znanje i bogato iskustvo u tom području? Savjetnici trebaju biti one osobe koje znaju više od onih koje savjetuju, a Vi se toga bojite. Da ste imali iskusnog savjetnika za iseljeništvo prije odlaska u Australiju i Južnu Ameriku, ne bi Vam se dogodile nenamjerne grješke, koje ste napravili tijekom tih posjeta. Zašto niste od početka svojeg mandata počeli lupati šakom o stol i javno iznositi nezadovoljstvo radom svih triju Vlada tijekom Vašeg mandata kad je riječ o institucionalnom odnosu Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu, koje je najvažniji i najlojalniji strateški partner Republici Hrvatskoj? Pokret Spasimo Hrvatsku ima program koji može sve to preusmjeriti. Naravno, prije toga neophodno je ostvariti novo, ali i iskreno zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske. Hrvatsku treba pripremiti za taj velik i spasonosan program. To mogu samo ljudi koji znaju o čemu govore.

Gospođo predsjednice, i za Vas, kao i za hrvatski narod, otkucava zadnja sekunda prije dvanaest sati. Imate dovoljno utjecajan politički položaj, a i veliku inteligenciju koja Vam može pomoći da ne završite kao Stjepan Mesić i Ivo Josipović te da kao istinski i demokratski izabran vođa hrvatskog naroda pokažete svijetu da je hrvatski narod spreman boriti se i pobijediti u možda najtežoj borbi u svojoj povijesti.

Gospođo predsjednice, Vi ste na potezu.

 

U Zagrebu, 19. ožujka 2018.

Prijava or Sign up